Reklamna industrija vlada medijima – kvaliteta sadržaja u padu

Reklamna industrija vlada medijima – kvaliteta sadržaja u padu

Piše: -
Reklamna industrija vlada medijima

Kada naslovnicu nekih od najčitanijih novinarskih portala preplave gole žene, sport i žutilo usporedno s tim pojavljuje se pitanje: želimo li uopće plaćati takve sadržaje?

Samo jedan letimičan pregled većine hrvatskih portala za malo zahtjevniji auditorij može izazvati trenutačan šok, a nakon toga i val frustracije zbog nedostatka adekvatnog i relevantnog online glasila. Kada je o takvima riječ oni su nažalost u manjini, što je paradoksalno s obzirom da su mediji naš prozor u svijet, kreatori većine pitanja o kojima promišljamo i raspravljamo. Pa što nam onda hrvatski mediji poručuju? Da je od krucijalne važnosti biti informiran i upućen u celebrity scenu nasuprot primjerice onoj kulturnoj i kritičkoj koje su marginalizirane?

Glavna uloga medija pomalo se zaboravlja

U današnje vrijeme kreatori medijskog prostora po strani su ostavili svoju glavnu ulogu služenja javnosti. Umjesto toga među prioritetima se nalazi snažna mašinerija – reklamna industrija koja u većini slučajeva utječe na sadržaj medija. Riječ je o ključnom faktoru kada je u pitanju zarada, a to sa sobom povlači još jedan problem – interne dogovore i autocenzuru koji su rezultat straha od gubitka oglasa. Danas jedan prodan oglas vrijedi više od kupljenog primjerka neke tiskovine, a u online medijima situacija je još gora jer je gotovo sav sadržaj publici ponuđen besplatno pa je i logično da se na neki način mora doći do zarade. No realno, plaćamo puno veću cijenu – a to je simplifikacija i trivijalizacija medijskog sadržaja.

Noam Chomsky identificira pet filtera kroz koje vijest, da bi ona to uopće postala, prolazi: filter korporativnog vlasništva nad medijima, filter reklamiranja i medijskog oglašavanja, filter “stručnih” izvora koji pružaju samo “prave informacije”, filter privilegiranih demantija te filter autocenzure ili pragmatičnog usvajanja službenog diskursa. Nevidljivo prisustvo korporacija nalazi se u samoj strukturi nužnih iluzija, a političke i ekonomske elite imaju monopol nad tržištem ideja te na taj način oblikuju cjelokupnu percepciju realnosti.

Nasuprot medijima ovisnih o trećim stranama nalaze se oni nezavisni od faktora koje Chomsky navodi. Međutim, nezavisni mediji su u vrlo nepovoljnom položaju zbog slabih prihoda te tako i nemogućnosti stvaranja mreže stalnih autora koji će doprinositi razvoju ovog društva. Tako je jedan od relevantnijih nezavisnih online glasila, H-alter, početkom 2011. godine pozvao čitatelje na donacije kako bi i dalje uspjeli održati visoku razinu kvalitete svojih tekstova i analiza.

Postoji li alternativa reklamnoj industriji?

Je li možda došao trenutak za novi oblik naplaćivanja medijskog sadržaja i same vlasničke strukture?

Neminovno je da će nas u bližoj budućnosti dočekati neki oblik plaćanja online sadržaja kao što je to u SAD-u već aktualno s NY Timesom. Posjetitelji online verzije ove novine mjesečno mogu besplatno pročitati najviše 20 članaka. No, žele li primiti više informacije za to će morati izdvojiti 15, 20 ili 35 dolara, ovisno o modelu kojeg su izabrali.

Pitanje je kako bi ovakav pristup prošao u našoj zemlji, tj. želi li publika zaista plaćati “niskokalorične” sadržaje? Suvremeno novinarstvo gubi svoje vrijednosti i okreće se lakšem putu oslanjajući se na površne sadržaje dok istraživačkog novinarstva više gotovo ni nema. Postoji razlika kada tim od nekoliko ljudi tjednima ili mjesecima istražuje i samostalno dolazi do dokaza za razliku od onih koji su dostavljeni u redakciju od treće strane bez previše truda novinara. Uz reklamnu industriju, sve je prisutnije i tzv. copy-paste i građansko novinarstvo; jedno se oslanja na PR i tuđe, ali reciklirane objave dok drugo u medijski svijet propušta neiskusne i neobrazovane koje vlasnici i urednici zatim modeliraju prema svojim željama i potrebama.

U takvom medijskom siromaštvu zaista se nema ništa konkretno za naplatiti! No, sigurno je da bi većina bila spremna izdvojiti simboličnu cifru na dnevnoj, tjednoj ili mjesečnoj bazi za kvalitetan sadržaj. Bez toga jedino što preostaje je ovo što imamo sada uz pokušaje Jutarnjeg i Večernjeg lista koji necjelovitim objavljivanjem ekskluzivnih sadržaja u online verziji mame čitatelje da kupe tiskani primjerak.

Novo medijsko doba – kvalitetan online sadržaj umjesto reklamne industrije

No, da je pred nama neko novo medijsko doba najavio je i Marko Rakar. Nedavno je na gostovanju na Fakultetu političkih znanosti iznio nekoliko potencijalno uspješnih modela naplaćivanja online sadržaja. Rakar tvrdi kako je pred nama doba subvencioniranih medija. Ovaj zastario model prema kojem jedni zarađuju, a pritom ostale na mnoge načine osiromašuju, mogao bi uskoro otići u povijest. Plati koliko želiš jedan je od modela koji svakom korisniku dopušta slobodnu procjenu vrijednosti određenog sadržaja dok je drugi, još atraktivniji model, onaj koji nam daje na izbor što želimo čitati, a da pritom platimo samo za to. Nada u kvalitetan sadržaj polaže se u online novinarstvo, koje bi trebalo zaustaviti reklamnu industriju.

Poanta je, dakle, u kvaliteti sadržaja. Model koji sada djeluje nije trajno održiv jer će dovesti do još veće erozije društvenih vrijednosti. Sead Alić sa Instituta za filozofiju medija zaključio je da su neprofitni community mediji danas na razini djeteta u inkubatoru. “Danas trebaju pomoć. Ukoliko im ne pomognemo (teorijski, zakonodavno, politički) propustit ćemo šansu da se oblikuje onaj oblik komunikacije kojega zahtijeva naše vrijeme, razina svijesti suvremenoga građanina. Sudbina nas građana je da sami postanu medij, da radom u medijima i kroz medije konstruiramo one političke i društvene odnose u kojima će biti moguće živjeti. Biti medij budućnost je svakoga od nas”, tvrdi Alić.

Foto: Pixabay