Qzone, Cloob i Vkontakte – svijet izvan Facebooka

Qzone, Cloob i Vkontakte – svijet izvan Facebooka

Piše: -
Društvene mreže svijet
Foto: vincos.it

Društvene mreže zavladale su cijelim svijetom. Gotovo da nema čovjeka koji nikad nije čuo za Facebook, Twitter ili pak YouTube, posebice nakon što je pjesma Gangnam Style prešla rekordnih milijardu pregleda. Ipak, koliko god to bilo čudno, postoje ogromna tržišta na koja ove velike društvene mreže vjerojatno nikad neće postati glavne i u potpunosti vladati tržištem kao što je to slučaj u SAD-u ili Europi. Naravno, riječ je Kini, Rusiji, Brazilu i Filipinima. Filipinima?! Da, Filipinima.

Dakle, u ovom članku riješit ću misterij uspješnosti nekih društvenih mreža koje u zemljama poput Kine i Rusije broje milijune korisnika, ali su s druge strane u potpunosti nepoznate većini zapadnog svijeta koje koristi Facebook, Twitter i YouTube. Jednostavno, riječ je o lokalocentričnim društvenim mrežama koje nikada (čak ni uz velike napore) nisu prešle granice svog govornog područja ili države. Zašto je tome tako i o čemu je uopće riječ, saznat ćete ako nastavite čitati. Krenimo redom.

Kina – zatvoreno tržište ogromnog društveno-mrežnog potencijala

Poanta cijele priče oko neuspjeha Facebooka, Twittera i YouTubea na prostoru Azije vezana je, naravno, uz politiku. Kina, kao najveće tržište uopće u cijeloj Aziji, ne dopušta umotvorinama iz SAD-a i Europe ulazak na domaći internetski prostor. Tako su najpopularnije svjetske društvene mreže, jednako kao i npr. tražilica Google – tamo zabranjene. Ipak, to ne znači da su Kinezi ostali bez društvenog umrežavanja, baš naprotiv. Kada se govori o ukupnoj posjećenosti i broju korisnika kineski pandan Facebooku tek je nešto slabiji. Ova mreža zove se Qzone, a u rujnu 2012. izašao je podatak kako ju mjesečno koristi najmanje 600 milijuna ljudi, što je malo manje od pola države. Naravno da je ovakav uspjeh moguć upravo zbog činjenice da je web u Kini jedan zatvoreni sustav – građani su prisiljeni koristiti ovu mrežu jer druge jednostavno nema. Naime, vlasnik Qzonea je tvrtka Tencent koja je u cijelu priču oko društvenih mreža krenula još krajem 90-ih godina kada je pokrenula instant-messaging platformu naziva QQ. Ovaj servis, kojem je uzor očito bio u zapadnim zemljama popularni ICQ, danas broji više od 700 milijuna korisnika te je prema toj statistici najveći na svijetu.

Koliki monopol na tržištu drži ova tvrtka govori i činjenica da je Tencent razvio i mikroblogersku platformu gotovo identičnu Twitteru koja je nazvana Weibo. Weibo koristi sve mogućnosti kao i Twitter; poruke moraju biti kratke, do 140 znakova, one se mogu ‘retvitati’, a korisnici ‘mentionati’. Jedina razlika je ta da država u potpunosti kontrolira sve što se tamo piše pa se poruke u kojima se ljude navodi na radnički štrajk u potpunosti blokiraju.

Osim Facebook i Twitter inačica, Kina također ima i svoj videoservis po uzoru na YouTube. Ime mu je Tudou te je on, zanimljivo, poseban po tome što je prvi na svijetu, dakle prije Googleova diva, počeo koristiti oglašavanje unutar samih videa. Bilo je to u ljeto 2007. godine kada je ova mreža po količini uploadanog videomaterijala na mjesečnoj bazi bila i ‘jača’ od YouTubea.

Za kraj, priču o Kini zaokružit ću LinkedInom. Poprilično čudno zvuči da je upravo LinkedIn jedina zapadna društvena mreža koja je dozvoljena i donekle prihvaćena u ovoj zemlji. Trenutačno broji dva milijuna korisnika uz opasku da je brojka puno veća budući da ogroman broj kineskih biznismena otvara svoje profile u drugim zemljama i sa ‘zapadnim’ e-mail adresama.

– LinkedIn je poprilično dobar društveno-mrežni alat za poslovno povezivanje Istoka i Zapada. Ipak, zbog nedostatka funkcionalnosti i sadržaja koji bi bili specifični za kinesko tržište, LinkedIn nije uhvatio pravi zamah. S druge strane, niti jedan klon ove mreže također nema naročiti uspjeh – tu bi tek spomenuo mrežu Ushi koja je relativno mlada, ali se trudi – izjavio je Henry Fong, predsjednik kineske tvrtke Yodo1 u nedavnom intervjuu za Forbes.

Rusi – odbijaju Facebook i žele ostati na Vkontaktu

Jednako kao i Kina, i Rusija zbog političkih razloga ne gaji previše sentimenta prema društvenim mrežama koje su hit na zapadu, iako one ovdje nisu zabranjene. Jednostavno, ljudi ih ne preferiraju. U ovoj zemlji tako je apsolutni vladar još jedan klon Facebooka – Vkontakte. Stranica vkontakte.ru druga je najposjećenija u Rusiji, a ova mreža broji malo manje od 200 milijuna korisnika, većinom ljudi s ruskog govornog područja. Vkontakte je tipični klon Facebooka: nastala je 2006. i u samim počecima za pristup ste morali imati e-mail adresu jednog od ruskih sveučilišta. U dizajnu prevladava plava boja, a korisnici/prijatelji međusobno mogu dijeliti fotografije, povezivati se u grupe ili pričati preko IM sustava koji je ugrađen u mrežu. Jednako kao i na Facebooku, za ovu mrežu programeri svakodnevno razvijaju brojne aplikacije i igre na koje korisnici troše svoje vrijeme i novac. Jedina stvar u kojoj nisu slijedili Facebook, a željeli su, je činjenica da (još) nisu izašli na burzu. Naime, Pavel Durov, njen osnivač i CEO odlučio je pričekati povoljnije stanje na tržištu nakon fijaska s izlaskom na burzu koji je doživio sam Facebook. Također, nakon brojnih tužbi raznih interesnih strana čelnici Vkontaktea sklopili su niz ugovora s medijskim i diskografskim kućama koje su korisnicima ove mreže ponudile legalan sadržaj (pjesme, filmove,…) koje oni mogu objavljivati na svojim profilima.

Prema nekim analitičarima Rusija je Facebooku primamljivo tržište koje će Zuckerberg pokušati osvojiti u 2013. godini. U prilog tome idu dvije činjenice. Prva je ta da se šef Facebooka Mark Zuckerberg nedavno susreo s ruskim premijerom Medvedevom koji podržava i mnogo ulaže u nove tehnologije. Druga činjenica povezana je s počecima ‘modernog’ Facebooka. Naime, ruski internetski div DST, inače djelomični vlasnik stranice Vkontakte.ru, 2009. godine uložio je 200 milijuna dolara u kupnju udjela u Facebooku. U svibnju prošle godine, DST je prodao svoj udio u ruskom Vkontaktu što znači da Zuckerberg i Facebook sada nemaju moralnu dilemu upadati na tržište ove ruske mreže. Hoće li mu to uspjeti, vidjet ćemo kroz par mjeseci.

Filipini – vjerovali ili ne, tamo još uvijek koriste Friendster

Svakom tko prati tech portale, Friendster nije stran pojam. Riječ je o jednoj od prvih velikih društvenih mreža na svijetu koja je svoje zlatno razdoblje imala od 2002. do 2004. godine. Tada na scenu stupaju puno zanimljiviji i funkcionalniji Facebook i MySpace, a Friendster polako pada u zaborav. Iako je imala velikih problema s poslovanjem, te se nekoliko puta kompletno redizajnirala i mijenjala vlasnika, ova mreža preživjela je sve do danas. U ljeto 2011. godine ponovni uzlet dala joj je transformacija u društvenu igraću platformu koja mnogo poklonika ima u Aziji, od kojih najveći postotak živi na Filipinima i u Indoneziji. Iako se danas čak i u tim zemljama ne može mjeriti s jačim ‘zapadnim’ društvenim mrežama, Friendster je prošle godine objavio kako se spremaju prestići 10 milijuna korisnika, a uz nova ulaganja pokrenuli su projekte Friendster iCafe i Friendster Hotspots koji bi taj cilj trebali olakšati.

ORKUT, WHY SO BIG IN BRAZIL?!

Prije Plusa, prije Buzza i Wavea, Google je imao Orkut. Ova društvena mreža nastala je, za ove pojmove davne 2004. godine, a osmislio ju je njihov programer, Orkut Büyükökten, po kojem je i dobila ime. Budući da je nosio vrijedno ime iza sebe, Orkut se vrlo brzo proširio po svijetu, a najviše korisnika dobio je u SAD-u, Brazilu, Indiji, V. Britaniji i Japanu. Posebno snažna ova mreža bila je u Brazilu gdje je sve do 2011. držala prvo mjesto po broju ukupnih korisnika Orkuta u svijetu te prvo mjesto općenito ispred Facebooka što se tiče korisnika svih društvenih mreža u zemlji. Stoga i ne čudi da je Google, kada je vidio ove rezultate, sjedište Orkuta iz Kalifornije odlučio prebaciti upravo u Brazil gdje se ono i danas nalazi.

Ipak, prije dvije godine Facebook napokon shvaća koliko su Brazilci pogodno tržište za društvene mreže te ulaže ogromne količine novaca u marketinške kampanje i oglašavanje svog proizvoda. Tek nakon godinu dana, u prosincu 2011. stranica ComScore objavila je članak u kojem tvrde da je Facebook po prvi puta prešao Orkut u ukupnom broju jedinstvenih posjetitelja. Trend se nastavio i u sljedećim mjesecima, a traje i do danas.

Postoji nekoliko razloga zašto je Orkut ‘eksplodirao’ baš u Brazilu. Brazilci vrlo dobro prihvaćaju sve vezano uz društvene mreže; postoji podatak kako se upravo u ovoj zemlji nalazi najveći broj korisnika MSN-a. Drugo, Brazilci su iznimno ponosni na svoju kulturu i jezik. Budući da je Orkut preveden na portugalski mjesecima prije Facebooka, nije čudno da je upravo ova mreža prva prihvaćena u zemlji. Posljednja, ali ne i najmanje važna činjenica je ta da se početkom novog tisućljeća Brazil počeo veoma brzo razvijati; posebice internetska infrastruktura. Internet caffei otvarali su se po cijeloj zemlji pa je Orkut, jednom kada je predstavljen, mogao neometano rasti.

Iran – sve isto kao u Kini

Nedavno je Los Angeles Times objavio članak kako je Facebook prva društvena mreža po broju korisnika u čak 127 od 137 zemalja na svijetu gdje se istraživanje provelo. Kao što smo već prije spomenuli, Rusija i Kina imaju lokalizirane inačice društvenih mreža, a isti princip prihvatili su i SAD-u mrski neprijatelji Iranci. Jednako kao i u Kini i tamo je Facebook (kao i manje-više sve zapadno) zabranjen, pa su Iranci bili prisiljeni koristiti Cloob – društvenu mrežu na perzijskom jeziku koja još uvijek funkcionira po sistemu pozivnica. Unatoč tome, ona danas broji oko milijun korisnika koji mjesečno rade više od 100 milijuna pregleda stranice. Zanimljivo je da je Cloob pod ‘potpunom kontrolom iranskih vlasti’, a kako ne bi bilo zabune takva poruka stoji na naslovnoj stranici. Da ne ostane sve samo na riječima iranska vlada demonstrirala je u vrijeme izbora 2008. godine kada je Cloob cenzuriran, a nepoželjan sadržaj maknut. Godinu dana kasnije, 25. prosinca 2009. Cloob je u potpunosti ugašen, ali je zbog pritiska javnosti vraćen dvije godine kasnije od kada neometano funkcionira.

Društvene mreže zavladale su cijelim svijetom i on je u potpunosti podređen Facebooku, Twitteru i YouTubeu. Ipak, ono što je ovaj članak pokazao je da zbog političkih i kulturoloških razloga još uvijek postoje zemlje koje im se odupiru i kojima poslovanje poprilično dobro ide. Barem zasad. Hoće li takvo stanje ostati i na kraju 2013. godine – vjerojatno ne. Nedaleka prošlost je pokazala kako se svijet danas brzo i neumoljivo mijenja, a tu nisu izuzete niti društvene mreže. Tko zna, možda će do kraja ove godine Zuckerberg ući u Kinu, a možda se dogodi i suprotno – da Qzone ugrozi njega usred SAD-a.