Povjerenje u medije: Manipuliraju i utječu na naše mišljenje

Povjerenje u medije: Manipuliraju i utječu na naše mišljenje

Piše: -
mediji manipuliraju i utječu na mišljenje

Masovni mediji širokog su opsega i dosega, a donose nam informacije i samim time određuju koje će teme u određenom vremenu biti važne. Također, utječu na mišljenje i na određene načine mogu manipulirati činjenicama. Zato, važno je postavljati pitanje koliko su informacije u medijima točne i razmišljamo li o njima uopće kritički.

Moramo biti svjesni da će ljudi, iako možda nemaju povjerenje u sve medije, uvijek naći barem jedan za koji misle da je vjerodostojan. Problem nastaje zbog činjenice da nemamo svi razvijene sposobnosti kritičkog razmišljanja i povezivanja različitih vijesti. Često se možemo naći u situacijama u kojima mozgu postaje prezamorno provjeravanje onog što pročita, čuje ili vidi, naročito ako je riječ o nečemu što nas se osobno ne tiče previše. Uzmemo li samo malo vremena i truda i provjerimo informaciju koja nam je dana u masmedijima, odnosno uklapa li se informacija u ono što znamo od prije (tko je napisao neku informaciju, provjerimo tu informaciju na više izvora i komentiramo tu informaciju s prijateljima koji možda imaju drugačije gledište) otkrili bismo da ništa nije tako jednostavno kakvim nam mediji prezentiraju.

Sami bismo morali barem pokušati procijeniti koliko su objektivne određene informacije ili određeni medij. Naravno, ako imamo potpuno povjerenje u ono o čemu nas svakodnevno mediji obavještavaju postoje veće šanse da ćemo biti loše informirani i imati pogrešno mišljenje o određenim događajima i ljudima. Kad se nepotpuna ili neistinita informacija objavi na nekom mediju, vrlo lako postaje dio javnog mnijenja i određuje u kojem smjeru će ići tok misli publike.

Dezinformacije, naročito ako donose loše vijesti, mogu se proširiti poput šumskog požara

Jer izazivaju veću pažnji i zbog osjećaja nemoćnosti koje izazivaju puno ih brže prihvaćamo. Trebamo biti svjesni da mediji ne šire uvijek informacije svjesno; često su samo prijenosnik između institucija, tvrtki ili pojedinih osoba i publike odnosno nas kojima je dezinformacija namijenjena kako bi stvorila krivo mišljenje. Često se događaju i greške u prenošenju informacija koje nemaju cilj manipulirati javno mnijenje pa tada opet dobivamo krive informacije. Iz tih razloga je važno da informacije ne uzimamo „zdravo za gotovo“ i da probamo sagledati drugu stranu medalje.

To je ponekad vrlo teško jer sustav demokracije u kojem živimo, što je pomalo apsurdno, ne pruža veliku mogućnost izbora. Ta nemogućnost izbora sigurno ima svoje razloge i svaka osoba koja propituje što se događa, za današnje ekonomske i političke sustave predstavlja potencijalni problem. Ovako je to opisao vrhunski teoretičar medija, kritičar suvremenog kapitalizma i lingvista Noam Chomsky u knjizi Media Control.

“Zbunjeno stado je problem. Trebali bi zaustaviti njihov bijes i divljanje. Moramo im skrenuti pozornost. Neka gledaju Superbowl ili humoristične serije ili filmove pune nasilja. Svako malo zovemo ih da pjevaju besmislene pjesmice kao što je “Podržimo naše trupe”. Treba ih držati uplašene, jer ako se nedovoljno boje svakakvih zlikovaca koji će ih uništiti izvana ili iznutra mogli bi početi razmišljati, što je opasno jer nisu kompetentni za razmišljanje. Zato im je potrebno skrenuti pozornost i marginalizirati ih.”, smatra Chomsky.

U našem slučaju priča o televizijskom programu i upravljanju masama imala bi nešto drugačije alate, no poanta ostaje ista. Chomsky nije direktno spominjao dezinformacije, ali je spomenuo skretanje pozornosti i upravljanje našim mislima, a upravo to čine i lažne i prikrivene činjenice. Bez obzira je li dezinformacija izravna (laž, prijevara) ili neizravna (suptilno prikrivanje provjerenih objektivnih činjenica ili zataškavanje istine te stvaranje krivih prosudbi javnosti) stvara negativne posljedice u društvu i zbog njenih prijetnji moramo naučiti razmišljati o informacijama koje nas okružuju.

Kako manipuliraju i utječu na naše mišljenje?

Kako bi shvatili važnost kritičkog tumačenja informacija, analizirat ćemo nedavni medijski događaj koji je prenesen u gotovo svim medijima te je samim time izazvao veliku pozornost javnosti. Riječ je o nedavnoj najavi kako će vlasnik tvrtke Finvest d.o.o., Marijan Filipović pokloniti imovinu tvornice stanovnicima Čabra. Filipović je donaciju osmislio ostvariti kroz zakladu „Marijan Filipović“ koja je osnovana s ciljem pomaganja studentima i siromašnijim građanima tog kraja. Večernji list je 2. prosinca objavio vijest o tome pod naslovom „Kralj drvne industrije imovinu daruje gradu u kojem živi 60 god“. Dan prije Marijan Filipović gostovao je u trećem Dnevniku HRT-a i obrazložio zašto daruje tvornicu zakladi koju je osnovao. U nedjelju su istu vijest o „heroju našeg doba“, uz Večernji list, prenijeli i ostali mediji, od listova, televizije, radija do web portala. Neki su u naslovu i tekstu spominjali kako je Filipović darovao tvornicu, drugi su pisali kako je riječ o imovini, a neki su čak navodili kako je darovao dionice. Sigurno se slažete da ništa od toga nije sasvim isto. Zatim je prema napisima medija postalo upitno daruje li tvornicu radnicima, stanovnicima Čabra ili gradu Čabru. Na kraju se ispostavilo da ništa od navedenog nije točno jer je Filipović odlučio oporučno dionice društva i imovinu pokloniti već spomenutoj zakladi.

“Na svečanoj proslavi Dana društva Finvest corp d.d., održanog u Prezidu dana 30.11.2012. godine, gosp. Marijan Filipović, kao većinski vlasnik i predsjednik Nadzornog odbora, iznio je svoje viđenje budućnosti razvoja Finvest corpa U tom viđenju iznio je svoju odluku da oporučno sve dionice društva koje bude posjedovao prilikom izvršenja oporuke, kao i svu svoju ostalu imovinu, ostavlja Zakladi ‘Marijan Filipović.”, stoji u priopćenju tvrtke.

Bilo bi odlično kada bi se moglo provesti istraživanje na koji način su čitatelji portala i televizijska publika protumačili ovu vijest. Većina je zasigurno na kratko pomislila kako postoji nada za malog čovjeka koji neće biti zaboravljen od bogatih i moćnih. Rijetki su se pitali tko je uopće donator, o kojoj tvrtci je riječ, kome će zapravo imovina biti donirana i tko će njome upravljati i na koji način. Međutim, najvažnije pitanje je u kakvom je financijskom stanju tvrtka Finvest i zašto svi mediji na gotovo isti način pišu o tom događaju.

Kao prvo, važno je napomenuti da su mediji shvatili da će ova objava privući pozornost te da je očito važna za veći broj ljudi jer inače ne bi bila objavljena u HRT-ovom Dnevniku. S druge strane, osim HRT-a koji je odradio razgovor s glavim protagonistom priče, vjerujem kako gotovo nijedan drugi medij (uz NovuTV) nije ostvario kontakt s gospodinom Filipovićem te da je većina portala i novina prenijela vijest, a samim time i izjave te činjenice koje im je gotove proslijedila novinska agencija HINA.

Svi ćemo se složiti da je potez gospodina Filipovića neobičan za naše prilike i u određenom smislu pohvalan. Ne trebamo propitivati njegovu odluku nego se pitati što stoji iza vijesti koju nam serviraju mediji. Ako samo potražimo informacije na internetu, doznat ćemo nešto više. Opet, pri otkrivanju novih informacija moramo biti oprezni i ne shvaćati ih u potpunosti istinitim. Možda će nam neku širu sliku dati medij koji djeluje u sredini u kojoj se nalazi tvornica i u kojoj živi vlasnik tvrtke. Već smo spominjali ulogu lokalnih medija pa smo tako provjerili što piše jedan portal s područja Gorskog kotara. Portal Goranske novosti se pita „Nesebičan čin ili danajski dar: Poklonio (ne)uspješnu tvornicu?“ Portal navodi kako je gradonačelnik Čabra podnio ostavku kako bi preuzeo mjesto predsjednika Uprave Finvesta i pomogao spasiti tvrtku.

“I dok se Filipovića danas slavi kao primjer koji treba slijediti u gospodarstvu podsjetimo na vijest koja je sredinom prošlog mjeseca obišla Gorski kotar, objavljena u regionalnim dnevnim novinama a koja govori o ne baš sjajnim uspjesima čabarske tvrtke Finvest Corp. Naime, gradonačelnik Grada Čabra Željko Erent iznenada je objavio da odlazi s tog čelnog mjesta te da na poziv Marijana Filipovića vlasnika poduzeća “Finvest” Čabar, preuzima dužnost predsjednika Uprave.”, stoji u tekstu.

Ta informacija se može provjeriti i na stranicama Grada Čabra u kojem jasno stoji kako je gradonačelnik Željko Erent sredinom listopada ove godine uistinu dao ostavku zbog navedenog razloga, odnosno preuzeo funkciju u Upravi Finvesta, te do kraja mandata volonterski obavlja dužnost čelnog čovjeka Čabra. Uzimajući u obzir naslov ovog teksta pitamo se tko tu koga spašava i tko kome pomaže, tvornica Čabru ili građani tvornici. U svim medijima je pojašnjeno koliko tvrtka ima radnika, zašto je vlasnik odlučio oporučno pokloniti imovinu i na koji način je stekao prvo bogatstvo. Tko želi malo detaljnije pročitati o tome može na bilo kojem news portalu naći članak. No rijetki su postavili pitanje u kakvom je stanju tvrtka i hoće li, ako joj krene bolje, gospodin Filipović izmijeniti svoju oporučnu odluku. Može li se dogoditi da tvrtka do prijenosa u vlasništvo Zaklade postane gubitaš. S druge strane financijski analitičari bi se možda pitali, pošto je riječ o dioničkom društvu, je li navedena odluka bila pokušaj popravljanja imidža kako bi dionice ostvarile bolju prodaju na burzi.

Poslovni dnevnik je objavio priču Danijele Jozić i kratku analizu stanja u tvrtki koje prema njoj – i nije toliko bajno. Isto tako, novinarka spominje i poslovanje tvrtke u susjednoj BiH pa je stoga dobro provjeriti što tamošnji mediji pišu o tome. Radio Slobodna Evropa tako piše članak s naslovom: „Ko je hrvatski tajkun koji je darovao svoju tvrtku“. U tekstu na njihovoj web stranici navodi se što su mediji prije pisali o tvrtci, ali se i potvrđuje teza o lošem poslovanju Finvesta čak i u BiH.

“Postoji inicijativa da Država Bosna i Hercegovina, odnosno taj tamo dio preuzme kompletnu imovinu i dugovanja tvrtke u Drvaru, kako bi oni koji u ovome trenutku u tome imaju najveći interes – jer u ovome trenutku gospodin Filipović tamo i nema previše interesa – nastavili poslovanje, konsolidirali tvrtku i krenuli dalje.”, stoji u članku.

Još jedan od načina kako provjeriti pozadinu priče je upravo pronalaženje prijašnjih članaka, izjava i video zapisa vezanih uz neku temu. Danas je to uz internet puno lakše jer ne moramo odlaziti u arhiv već pomoću internetskih pretraživača i par ključnih riječi dolazimo do određene priče. Tvrtka Finvest se proteklih godina spominjala u medijima i zbog afera oko neriješenih imovinsko-pravnih odnosa u pilani u Gerovu, a o tome je izvještavala i novinarka emisije Provjereno.

“Firma je radila bez ijedne dozvole, bili su u imovinsko-pravnom sporu s ljudima na čijoj zemlji se tvornica djelomično nalazila i – nikome ništa! Tadašnji, a sada bivši direktor Marin Filipović, sin Marijana Filipovića, sam mi je potvrdio da on želi platiti kaznu, ali da ga nitko ne želi kazniti!”, smatra novinarka Danka Derifaj.

Večernji je također, ne tako davno, u listopadu ove godine napisao članak s naslovom: „Banke čekaju da Filipović spasi Finvest“.

Ovaj nedavni događaj je poslužio samo kao primjer kako iza jednog običnog novinskog naslova, televizijskog priloga i pohvalnih komentara koji se šire internetom, stoji puno više. Vrijeme će pokazati kako će se ovaj događaj razvijati uz preduvjet da mediji i dalje nastave pratiti priču. No, iako odluka jednog poduzetnika neće direktno utjecati na naše živote, utjecat će na stanovnike Čabra ili zaposlenike u Finvestu. Iz načina medijske prezentacije navedenog slučaja možemo izvući nekoliko natuknica kako bi se u drugim situacijama zaštitili od mogućnosti da nam netko prezentira nepotpune ili lažne informacije.

Zbog toga, moramo istražiti prezentiraju li svi mediji određenu vijest jednako? Što znamo otprije o određenim ljudima i događajima? Pišu li neki mediji, naročito lokalni ili neovisni, drugačije od ostalih o nekoj temi? Nudi li netko pozadinu priče ili detaljnije informacije o nekoj temi? Zašto je neka vijest objavljena baš u određeno vrijeme? Što naši kolege i prijatelji misle o vijesti iz medija?

Puno je tu pitanja, stoga je zaključak vrlo jednostavan. Propitujte i budite kritični prema medijima. Ne vjerujte svemu što vam serviraju i ne dozvolite da manipuliraju i utječu na vaše mišljenje pa makar to bila i ‘dobra’ vijest. Na kraju priče, vrijeme uvijek pokaže tko je bio u pravu, a tko ne.

Foto: Pixabay