Petra Kovačević otkriva kako uz puno rada i truda postati community menadžerica...

Petra Kovačević otkriva kako uz puno rada i truda postati community menadžerica na BBC-u

Piše: -
petra kovacevic community menadzerica

Vrlo rijetko u hrvatskim medijima imate priliku pročitati ovakvu priču. Priču o tome da se hrvatski građanin svojim znanjem uspio probiti u velike svjetske novinarske institucije. Put do tamo je težak i zahtijeva jako puno rada i mrvicu sreće.

Relativno nedavno Aleksandar Holiga, kao ponajbolji hrvatski sportski novinar, ispričao nam je priču o tome kako se probio do britanskog Guardiana. Danas vam donosimo inspirativan članak o tome kako uz puno rada i učenja možete doći i do londonskog BBC-a – jedne od najcjenjenijih medijskih kuća na svijetu.

Petra Kovačević, mlada novinarka i community menadžerica iz Zagreba u tome je uspjela. Ovo je njena priča i njen put od zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti do community menadžerice u redakciji BBC Culture.

Hrvatica na BBC-u… Kako se uopće dolazi tamo? Kakav put mladi novinar mora proći da bi radio u toj globalnoj medijskoj kući?

Uz puno znanja i malo sreće. Nakon što sam završila novinarstvo u Zagrebu, otišla sam na još jedan studij u Cardiff jer sam imala osjećaj da trebam steći još neke vještine i znanja da bih ušla u svijet novinarstva kao potpuno osposobljeni novinar.

U Cardiffu su nam rekli da će nas naučiti kako biti “bullshit detektori”. I jesu. Upravo ta škola proglašena je najboljom školom za novinarstvo u Velikoj Britaniji prošle godine i mislim da mi je ta diploma bila svojevrsna ulaznica u BBC – uz intervju i zadatke koje sam ‘rasturila’.

Isto tako pomoglo mi je i kratko stažiranje u Europskom parlamentu gdje sam bila zadužena za društvene mreže. Stvari su se baš nekako poklopile. BBC Culture tražio je svojeg prvog voditelja društvenih mreža, a moj fakultetski mentor proslijedio mi je natječaj za posao jer je znao da su me uvijek u mom radu zanimale teme iz kulture. Poslala sam prijavu i nazvali su me već sljedeći dan da sam u užem krugu odabranika.

Kako je išao proces intervjua za BBC? Što su te pitali? Što sve čovjek mora znati kako bi radio na ovoj poziciji?

Intervjuirali su me telefonski – što mi je bilo pomalo čudno – jer sat vremena razgovaraš s dva ženska glasa, a uopće ih ne možeš povezati s licem. Linija je stalno prekidala, u početku sam bila pomalo nervozna, ali uskoro sam zaboravila da je to intervju za posao. Osjećala sam se kao da razgovaram s nekim novim poznancima na kavi i potpuno sam se opustila – možda zato što mi je buduća šefica koja me intervjuirala bila topla i draga Amerikanka.

Ona i urednica na BBC Culture su me ispitivale o tome što sam uočila na društvenim mrežama BBC Culturea; što valja, a što bi moglo biti bolje, što bih unaprijedila i kako, što mogu reći o njihovoj publici,… Također su propitivale općenito moje znanje iz svijeta kulture, umjetnosti, filma, glazbe – svega pomalo. Bila sam u potpunosti iskrena i jednostavno primijenila svoja znanja iz prakse i opažanja iz svojeg mini-istraživanja koje sam napravila kao pripremu za intervju.

Tjedan dana kasnije poslali su mi zadatak u kojem sam za nekoliko njihovih priča trebala napisati statuse za Facebook i Twitter – po nekoliko verzija za svaku priču – uz objašnjenja kada bih ja to objavila, zašto, kojoj publici bih to namijenila, itd. Uradila sam taj zadatak, naravno uz pomoć i konzultacije svojih kreativnih kolega, i dan nakon što sam ga predala vraćala sam se doma tramvajem kada mi je zazvonio mobitel.

0044 broj – znala sam da su oni. “Hello?”, rekoh ja, a jedna simpatična djevojka mi reče: “Bok Petra, htjeli bismo ti ponuditi posao na BBC-u.” Naravno, na engleskom. Sve u svemu, tjedan dana nakon toga bila sam u avionu za London.

london petra kovacevic
Petra ima dara i za dobru fotografiju…
Kakvi su kolege? Jesi li srela neku od velikih BBC faca? Kakvi su šefovi? Kakvo je sjedište u kojem si radila?

Došla sam na BBC, točnije u Television Centre u tzv. White Cityju (to je kvart u Londonu) i ustvari je to bila potpuno nova zgrada u koju su se svi uselili dan prije mojeg dolaska. Tako da je sve bilo jednako novo, moderno i neobično – kako starim BBC-ovcima, tako i meni.

Ideja je da smo svi na BBC-u jedna velika obitelj – nitko nema svoj stol, već svaki dan možeš (i moraš) sjesti negdje drugdje. Naravno, stolova je manje nego ljudi, tako da se ponekad dogodi da moraš sjediti s nekim. Na BBC-u su to objasnili kao način da se zaposlenici zbliže, ali ja sam u nekom trenutku pomislila da su možda ipak željeli uštedjeti (smijeh, op. a.).

Atmosfera je opuštena i prijateljska, naročito kad se spustiš dolje u kafić gdje rade većinom Talijani i Grci – totalno druga priča od pomalo distanciranih, meni previše pristojnih Britanaca. Ekipa na BBC Culture je odlična – dvoje urednika, jedan in-house writer i ja – ostali svi novinari su vanjski, freelanceri. Mali tim ljudi od kojih svaki dan učim koliko novinarstvo može biti divan, divan poziv.

S druge strane je moja šefica Amerikanka koja nadzire društvene medije u svim BBC vertikalama – Earth, Future, Travel, itd. BBC Worldwide, pod koji spadaju ove vertikale, ali i Sherlock, Dr. Who i drugi, ima super ekipu od dvadesetak ‘mladih mozgova’. Svaki sastanak s njima je kao da si pročitao dvadeset članaka savjeta kako voditi društvene mreže – nema toga što oni ne znaju. Od Reddit stručnjaka do Twitter i Instagram fanatika, do onih koji su imali bolno iskustvo vođenja društvenih mreža Top Geara.

Što je točno tvoj posao? Koliko ‘sektora’ postoji? Za koji si ti zadužena?

U potpunosti sam zadužena za sve društvene mreže BBC Culturea – Facebook, Twitter i Instagram ponajviše. Imam potpunu odgovornost i slobodu promovirati nove (i stare) članke, graditi zajednicu fanova i sljedbenika, animirati ih, pokrenuti, zaintrigirati, razgovarati s njima – sve ono što društvene mreže čini tako super mjestom.

Najdraži dio mi je svaki tjedan staviti neki call-out na mreže gdje pitam svoju publiku koje im je, primjerice, najdraže djelo Gustava Klimta, citat Charlesa Bukowskog ili pak najljepša knjižnica koju su ikad posjetili; te onda u Photoshopu slažem posebne ilustracije i pišem tekstove vezane za tu temu. To je taj moment povezivanja s publikom gdje oni osjećaju da su dio BBC Culturea, a ja pak cvatem jer pišem, kreiram, dajem mašti na volju.

Kako izgleda jedan tvoj radni dan na BBC Culture?

Ujutro popijem još jednu odvratnu britansku kavu, a onda se bacim na raspoređivanje tweetova, objava za Facebooku i Instagramu – ovisno o tome koji su članci predviđeni da će biti objavljeni taj dan, ovisno o tome ima li možda neki poznati umjetnik rođendan taj dan, itd. Svaki dan je drugačiji jer u svijetu kulture doista se stalno događa nešto jedinstveno.

Nisam baš cijelo vrijeme prikovana uz laptop – BBC-ovci jako vole ‘sastančiti’, što i nije tako loše jer su sastanci većinom produktivni. Radna atmosfera je takva da su ljudi inspirirani stvarati nove ideje i realizirati ih. Iako mi je radno vrijeme devet sati, ukoliko završim posao ranije, mogu otići doma ranije. No, gotovo uvijek se ubaci nekakav brainstorming, tako da se to rijetko doista i dogodi.

bbc petra kovacevic
Težak život community menadžerice na BBC-u…
Kakav je tvoj posao? Je li naporan? Možeš li usporediti ovaj posao vani i onaj kod nas u Hrvatskoj?

Posao je kreativan i ne previše naporan – barem meni. Nakon nekog vremena, kada shvatiš što pali kod tvoje publike i u kojem smjeru je možeš i želiš graditi, dosta stvari (ali ne sve) postaju rutina. No opet, na BBC-u kreativni sokovi ne prestaju teći i uvijek se osmisli neka nova akcija, kampanja ili jednostavno eksperiment. Baš ono što društvene mreže vole, zar ne?

Najzanimljiviji su mi, doduše, neki posebni događaji – poput filmskog festivala u Cannesu ili kad smo imali tjedan američkih filmova – kada smo doslovno rasturili i društvene mreže i internet. “Content is king” je doista istina, a društvene mreže naše su kraljevstvo.

Ako baš moram usporediti taj svijet s onim hrvatskim, moram priznati da je to nebo i zemlja. Društvenim mrežama u Hrvatskoj bavim se tamo gdje sam trenutačno zaposlena, na HRT-u, a tamo su one još neki nedosanjani san – nešto apstraktno, nešto što se priča da je važno, ali nikome nije točno jasno zašto i koji se potencijal krije u tome. Većina je nekako previša kruta i zatvorena za promjene – naravno, ne svi. Društvene mreže su čudo i nezaobilazni kanal u koji svaki ozbiljni i moderan medij mora uliti sve svoje mlade mozgove, kreativnost i potencijal. Mnogi to još ne razumiju, ali morat će. A kada odluče zajahati taj val, ja i oni poput mene ćemo biti tu da ih uvedemo u taj divni svijet.

Kako ide komunikacija s drugim odjelima i sektorima na BBC-u, kakvi su sastanci, kako se planiraju stvari?

Svi sektori su povezani. Culture uvijek zna što radi ekipa u Future ili Travel odjelu i obrnuto. Ako kolege imaju neke ideje koje žele isprobati na društvenim mrežama – primjerice, pokušati napraviti neki kratki fun fact video vezan na neku temu – to će se gotovo uvijek razviti u neki zajednički pothvat. Zamislite to kao neki kreativni oblak ideja koji stalno raste, mijenja boju i putuje po Television Centru. Nikada ništa nije previše službeno i osjećaš kao da si došao tamo baš stvarati, a ne samo “raditi i otići doma”.

petra kovacevic
Jedan od benefita rada u globalnoj redakciji koja se bavi kulturom…
Nedavno si se vratila u Zagreb, ali i dalje radiš na BBC-u. Zašto takva odluka?

Iako je BBC jedno od najboljih iskustava u mome životu, uvijek postoji i takozvani “downside”, a meni je to bila plaća. Nakon tri mjeseca ponudili su mi produženje ugovora na godinu dana, no zbog financijske situacije morala sam ih odbiti. Naime, preživjeti s minimalcem u Londonu nije nimalo lagano, pogotovo ako si iz Hrvatske. Zbog toga sam morala ozbiljno izvagati neke stvari i zaključila da se zasad moram vratiti u Hrvatsku. Za BBC još uvijek radim – ali na daljinu. U prijevodu – blažene društvene mreže! (I internet, nadodali bismo, op. a.)

Što za tebe znači rad na BBC-u? Financijski, profesionalno, iskustveno,…?

Rad za BBC-u za mene je neprocjenjivo iskustvo jer sam počela gledati na svijet medija, društvenih mreža, a naročito novinarstva, kroz jedne sasvim drugačije naočale od ovih hrvatskih koje sam nosila. Doduše, s druge strane to ponekad zna biti i dosta deprimirajuće kad pokušavaš taj duh prenijeti u hrvatski kontekst. To je vječna borba.

BBC me naučio razmišljati o svemu otvorenije i s više srca, a manje straha. Naučio me je kako nešto može biti odlično i koje su moje vještine i sposobnosti koje to mogu učiniti još boljim. U pola godine udvostručila sam broj fanova na Facebooku, kao i followera na Twitteru. S 3000 ulaza s društvenih mreža dnevno na stranicu BBC Culturea, podigla sam ih na 25 tisuća, ponekad i 40 tisuća dnevno. To je big deal i ponosna sam na sebe i svoj rad. Poseban je osjećaj biti dio BBC Culture priče, tj. priče u koju vjeruješ.

Koji su tvoji planovi za budućnost?

Vratila sam se zasad u Hrvatsku ne samo zato jer je život u Londonu ludnica i skup, nego i zato što sam svjesna toga da su moja znanja i vještine, ne samo u pogledu društvenih mreža, već i samog novinarstva, doista dragocjeni.

Pokušat ću ih ponuditi svojoj zemlji pa ćemo vidjeti što bude. Nekako imam osjećaj da ako radiš na sebi, privatno i profesionalno, mijenjaš se svakoga dana, razvijaš svoja područja interesa, razvijaš postojeće i nove vještine – uvijek će se pronaći mjesto za tebe. Dakle, i za mene. Ali inozemstvo je za mene uvijek otvoreno, kao i za sve mlade freelancere. BBC je samo početak moje priče.

Foto: Privatni album/Facebook