Petra Kovačević otkriva kako uz puno rada i truda postati community menadžerica...

Petra Kovačević otkriva kako uz puno rada i truda postati community menadžerica na BBC-u

Piše: -
petra kovacevic community menadzerica

Vrlo rijetko u hrvatskim medijima imate priliku pročitati ovakvu priču. Priču o tome da se hrvatski građanin svojim znanjem uspio probiti u velike svjetske novinarske institucije. Put do tamo je težak i zahtijeva jako puno rada i mrvicu sreće.

Relativno nedavno Aleksandar Holiga, kao ponajbolji hrvatski sportski novinar, ispričao nam je priču o tome kako se probio do britanskog Guardiana. Danas vam donosimo inspirativan članak o tome kako uz puno rada i učenja možete doći i do londonskog BBC-a – jedne od najcjenjenijih medijskih kuća na svijetu.

Petra Kovačević, mlada novinarka i community menadžerica iz Zagreba u tome je uspjela. Ovo je njena priča i njen put od zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti do community menadžerice u redakciji BBC Culture.

Hrvatica na BBC-u… Kako se uopće dolazi tamo? Kakav put mladi novinar mora proći da bi radio u toj globalnoj medijskoj kući?

Uz puno znanja i malo sreće. Nakon što sam završila novinarstvo u Zagrebu, otišla sam na još jedan studij u Cardiff jer sam imala osjećaj da trebam steći još neke vještine i znanja da bih ušla u svijet novinarstva kao potpuno osposobljeni novinar.

U Cardiffu su nam rekli da će nas naučiti kako biti “bullshit detektori”. I jesu. Upravo ta škola proglašena je najboljom školom za novinarstvo u Velikoj Britaniji prošle godine i mislim da mi je ta diploma bila svojevrsna ulaznica u BBC – uz intervju i zadatke koje sam ‘rasturila’.

Isto tako pomoglo mi je i kratko stažiranje u Europskom parlamentu gdje sam bila zadužena za društvene mreže. Stvari su se baš nekako poklopile. BBC Culture tražio je svojeg prvog voditelja društvenih mreža, a moj fakultetski mentor proslijedio mi je natječaj za posao jer je znao da su me uvijek u mom radu zanimale teme iz kulture. Poslala sam prijavu i nazvali su me već sljedeći dan da sam u užem krugu odabranika.

Kako je išao proces intervjua za BBC? Što su te pitali? Što sve čovjek mora znati kako bi radio na ovoj poziciji?

Intervjuirali su me telefonski – što mi je bilo pomalo čudno – jer sat vremena razgovaraš s dva ženska glasa, a uopće ih ne možeš povezati s licem. Linija je stalno prekidala, u početku sam bila pomalo nervozna, ali uskoro sam zaboravila da je to intervju za posao. Osjećala sam se kao da razgovaram s nekim novim poznancima na kavi i potpuno sam se opustila – možda zato što mi je buduća šefica koja me intervjuirala bila topla i draga Amerikanka.

Ona i urednica na BBC Culture su me ispitivale o tome što sam uočila na društvenim mrežama BBC Culturea; što valja, a što bi moglo biti bolje, što bih unaprijedila i kako, što mogu reći o njihovoj publici,… Također su propitivale općenito moje znanje iz svijeta kulture, umjetnosti, filma, glazbe – svega pomalo. Bila sam u potpunosti iskrena i jednostavno primijenila svoja znanja iz prakse i opažanja iz svojeg mini-istraživanja koje sam napravila kao pripremu za intervju.

Tjedan dana kasnije poslali su mi zadatak u kojem sam za nekoliko njihovih priča trebala napisati statuse za Facebook i Twitter – po nekoliko verzija za svaku priču – uz objašnjenja kada bih ja to objavila, zašto, kojoj publici bih to namijenila, itd. Uradila sam taj zadatak, naravno uz pomoć i konzultacije svojih kreativnih kolega, i dan nakon što sam ga predala vraćala sam se doma tramvajem kada mi je zazvonio mobitel.

0044 broj – znala sam da su oni. “Hello?”, rekoh ja, a jedna simpatična djevojka mi reče: “Bok Petra, htjeli bismo ti ponuditi posao na BBC-u.” Naravno, na engleskom. Sve u svemu, tjedan dana nakon toga bila sam u avionu za London.

london petra kovacevic
Petra ima dara i za dobru fotografiju…
Kakvi su kolege? Jesi li srela neku od velikih BBC faca? Kakvi su šefovi? Kakvo je sjedište u kojem si radila?

Došla sam na BBC, točnije u Television Centre u tzv. White Cityju (to je kvart u Londonu) i ustvari je to bila potpuno nova zgrada u koju su se svi uselili dan prije mojeg dolaska. Tako da je sve bilo jednako novo, moderno i neobično – kako starim BBC-ovcima, tako i meni.

Ideja je da smo svi na BBC-u jedna velika obitelj – nitko nema svoj stol, već svaki dan možeš (i moraš) sjesti negdje drugdje. Naravno, stolova je manje nego ljudi, tako da se ponekad dogodi da moraš sjediti s nekim. Na BBC-u su to objasnili kao način da se zaposlenici zbliže, ali ja sam u nekom trenutku pomislila da su možda ipak željeli uštedjeti (smijeh, op. a.).

Atmosfera je opuštena i prijateljska, naročito kad se spustiš dolje u kafić gdje rade većinom Talijani i Grci – totalno druga priča od pomalo distanciranih, meni previše pristojnih Britanaca. Ekipa na BBC Culture je odlična – dvoje urednika, jedan in-house writer i ja – ostali svi novinari su vanjski, freelanceri. Mali tim ljudi od kojih svaki dan učim koliko novinarstvo može biti divan, divan poziv.

S druge strane je moja šefica Amerikanka koja nadzire društvene medije u svim BBC vertikalama – Earth, Future, Travel, itd. BBC Worldwide, pod koji spadaju ove vertikale, ali i Sherlock, Dr. Who i drugi, ima super ekipu od dvadesetak ‘mladih mozgova’. Svaki sastanak s njima je kao da si pročitao dvadeset članaka savjeta kako voditi društvene mreže – nema toga što oni ne znaju. Od Reddit stručnjaka do Twitter i Instagram fanatika, do onih koji su imali bolno iskustvo vođenja društvenih mreža Top Geara.

Što je točno tvoj posao? Koliko ‘sektora’ postoji? Za koji si ti zadužena?

U potpunosti sam zadužena za sve društvene mreže BBC Culturea – Facebook, Twitter i Instagram ponajviše. Imam potpunu odgovornost i slobodu promovirati nove (i stare) članke, graditi zajednicu fanova i sljedbenika, animirati ih, pokrenuti, zaintrigirati, razgovarati s njima – sve ono što društvene mreže čini tako super mjestom.

Najdraži dio mi je svaki tjedan staviti neki call-out na mreže gdje pitam svoju publiku koje im je, primjerice, najdraže djelo Gustava Klimta, citat Charlesa Bukowskog ili pak najljepša knjižnica koju su ikad posjetili; te onda u Photoshopu slažem posebne ilustracije i pišem tekstove vezane za tu temu. To je taj moment povezivanja s publikom gdje oni osjećaju da su dio BBC Culturea, a ja pak cvatem jer pišem, kreiram, dajem mašti na volju.

Charles Bukowski's 95th birthday would have been this Sunday. In his honour, we want you to share your favourite lines from his novels, poems, short stories or letters.

Objavljuje BBC Culture12. kolovoza 2015

Kako izgleda jedan tvoj radni dan na BBC Culture?

Ujutro popijem još jednu odvratnu britansku kavu, a onda se bacim na raspoređivanje tweetova, objava za Facebooku i Instagramu – ovisno o tome koji su članci predviđeni da će biti objavljeni taj dan, ovisno o tome ima li možda neki poznati umjetnik rođendan taj dan, itd. Svaki dan je drugačiji jer u svijetu kulture doista se stalno događa nešto jedinstveno.

Nisam baš cijelo vrijeme prikovana uz laptop – BBC-ovci jako vole ‘sastančiti’, što i nije tako loše jer su sastanci većinom produktivni. Radna atmosfera je takva da su ljudi inspirirani stvarati nove ideje i realizirati ih. Iako mi je radno vrijeme devet sati, ukoliko završim posao ranije, mogu otići doma ranije. No, gotovo uvijek se ubaci nekakav brainstorming, tako da se to rijetko doista i dogodi.

bbc petra kovacevic
Težak život community menadžerice na BBC-u…
Kakav je tvoj posao? Je li naporan? Možeš li usporediti ovaj posao vani i onaj kod nas u Hrvatskoj?

Posao je kreativan i ne previše naporan – barem meni. Nakon nekog vremena, kada shvatiš što pali kod tvoje publike i u kojem smjeru je možeš i želiš graditi, dosta stvari (ali ne sve) postaju rutina. No opet, na BBC-u kreativni sokovi ne prestaju teći i uvijek se osmisli neka nova akcija, kampanja ili jednostavno eksperiment. Baš ono što društvene mreže vole, zar ne?

Najzanimljiviji su mi, doduše, neki posebni događaji – poput filmskog festivala u Cannesu ili kad smo imali tjedan američkih filmova – kada smo doslovno rasturili i društvene mreže i internet. “Content is king” je doista istina, a društvene mreže naše su kraljevstvo.

Ako baš moram usporediti taj svijet s onim hrvatskim, moram priznati da je to nebo i zemlja. Društvenim mrežama u Hrvatskoj bavim se tamo gdje sam trenutačno zaposlena, na HRT-u, a tamo su one još neki nedosanjani san – nešto apstraktno, nešto što se priča da je važno, ali nikome nije točno jasno zašto i koji se potencijal krije u tome. Većina je nekako previša kruta i zatvorena za promjene – naravno, ne svi. Društvene mreže su čudo i nezaobilazni kanal u koji svaki ozbiljni i moderan medij mora uliti sve svoje mlade mozgove, kreativnost i potencijal. Mnogi to još ne razumiju, ali morat će. A kada odluče zajahati taj val, ja i oni poput mene ćemo biti tu da ih uvedemo u taj divni svijet.

Kako ide komunikacija s drugim odjelima i sektorima na BBC-u, kakvi su sastanci, kako se planiraju stvari?

Svi sektori su povezani. Culture uvijek zna što radi ekipa u Future ili Travel odjelu i obrnuto. Ako kolege imaju neke ideje koje žele isprobati na društvenim mrežama – primjerice, pokušati napraviti neki kratki fun fact video vezan na neku temu – to će se gotovo uvijek razviti u neki zajednički pothvat. Zamislite to kao neki kreativni oblak ideja koji stalno raste, mijenja boju i putuje po Television Centru. Nikada ništa nije previše službeno i osjećaš kao da si došao tamo baš stvarati, a ne samo “raditi i otići doma”.

petra kovacevic
Jedan od benefita rada u globalnoj redakciji koja se bavi kulturom…
Nedavno si se vratila u Zagreb, ali i dalje radiš na BBC-u. Zašto takva odluka?

Iako je BBC jedno od najboljih iskustava u mome životu, uvijek postoji i takozvani “downside”, a meni je to bila plaća. Nakon tri mjeseca ponudili su mi produženje ugovora na godinu dana, no zbog financijske situacije morala sam ih odbiti. Naime, preživjeti s minimalcem u Londonu nije nimalo lagano, pogotovo ako si iz Hrvatske. Zbog toga sam morala ozbiljno izvagati neke stvari i zaključila da se zasad moram vratiti u Hrvatsku. Za BBC još uvijek radim – ali na daljinu. U prijevodu – blažene društvene mreže! (I internet, nadodali bismo, op. a.)

Što za tebe znači rad na BBC-u? Financijski, profesionalno, iskustveno,…?

Rad za BBC-u za mene je neprocjenjivo iskustvo jer sam počela gledati na svijet medija, društvenih mreža, a naročito novinarstva, kroz jedne sasvim drugačije naočale od ovih hrvatskih koje sam nosila. Doduše, s druge strane to ponekad zna biti i dosta deprimirajuće kad pokušavaš taj duh prenijeti u hrvatski kontekst. To je vječna borba.

BBC me naučio razmišljati o svemu otvorenije i s više srca, a manje straha. Naučio me je kako nešto može biti odlično i koje su moje vještine i sposobnosti koje to mogu učiniti još boljim. U pola godine udvostručila sam broj fanova na Facebooku, kao i followera na Twitteru. S 3000 ulaza s društvenih mreža dnevno na stranicu BBC Culturea, podigla sam ih na 25 tisuća, ponekad i 40 tisuća dnevno. To je big deal i ponosna sam na sebe i svoj rad. Poseban je osjećaj biti dio BBC Culture priče, tj. priče u koju vjeruješ.

Koji su tvoji planovi za budućnost?

Vratila sam se zasad u Hrvatsku ne samo zato jer je život u Londonu ludnica i skup, nego i zato što sam svjesna toga da su moja znanja i vještine, ne samo u pogledu društvenih mreža, već i samog novinarstva, doista dragocjeni.

Pokušat ću ih ponuditi svojoj zemlji pa ćemo vidjeti što bude. Nekako imam osjećaj da ako radiš na sebi, privatno i profesionalno, mijenjaš se svakoga dana, razvijaš svoja područja interesa, razvijaš postojeće i nove vještine – uvijek će se pronaći mjesto za tebe. Dakle, i za mene. Ali inozemstvo je za mene uvijek otvoreno, kao i za sve mlade freelancere. BBC je samo početak moje priče.

Foto: Privatni album/Facebook