Novine Student – studentska praksa kao rezultat kreativnosti mladih ljudi

Novine Student – studentska praksa kao rezultat kreativnosti mladih ljudi

Piše: -
Novine Student studentska praksa

Fakultet političkih znanosti poznat je po pokretanju projekata koji studentima omogućuju da iskuse praktični dio novinarskog zanimanja i naprave prve novinarske korake. Svi smjerovi imaju organiziranu studentsku praksu, a sve do nedavno, smjerovi Televizijskog i Radijskog novinarstva jedini su svojim studentima nudili praksu organiziranu na fakultetu.

Radio Student ima bogato iskustvo u eteru, pokrenut je  1996. godine. Televizija Student krenula je s radom krajem prošle godine, a do tada je fakultet studentima u sklopu smjera TV novinarstva nudio mogućnost prakse u TV studiju. Na oba medija sav program kreiraju studenti zajedno sa svojim mentorima te se na taj način susreću s izazovima novinarske struke.

Tisak je, kao medij kojem se svugdje u svijetu ne predviđa blistava budućnost, već neko vrijeme zakinut. Od gašenja studentskog magazina Puls, koji je služio stručnom usavršavanju studenata, FPZG nije imao službeni studentski list, iako se smjer uredno održava već dugi niz godina.

Ipak, prije nekoliko mjeseci Facebookom je počela kružiti fan stranica koja je manje upućenima otkrivala da se na FPZG-u ipak nešto kuha po pitanju pokretanja studentskih novina. Tako je i bilo. Skupina entuzijastičnih studenata preuzela je stvar u svoje ruke te u travnju ove godine izdala prvi broj novina Student.

Prvi broj rezultat je višemjesečnog rada, istraživanja, pisanja i uređivanja i dokaz je studentske upornosti te se, prema riječima glavne urednice Helene Kuhar, bori protiv neinformiranosti, predrasuda i  mržnje, a zastupa kreativnost, otvorenost i znanje mladih ljudi. To su nam bili i više nego dovoljni razlozi da kontaktiramo Helenu i postavimo joj nekoliko pitanja te tako saznamo nešto više, a ispalo je i da smo dobili ekskluzivu jer smo prvi kojima je Helena dala opširniji intervju, drago nam je zbog toga. :)

Fakultet političkih znanosti već duže vrijeme nije imao prostora za praksu studenata sa smjera tiska i sve one koji se vide u takvoj vrsti novinarstva. Kako je nastala ideja o pokretanja studentskih novina?

Postoji mogućnost prakse za studente sa smjera Tiskanih medija no tek od treće godine preddiplomskog studija, i to na par tjedana u jednim dnevnim novinama. Upravo je to bio jedan od razloga zašto smo pokrenuli svoje novine.  Jedna je stvar iščitavati stranice i stranice literature za kolokvije i ispite, a druga izaći na teren, odnosno primijeniti to u praksi. Smatram da je nedostatak nekog oblika prakse od samog početka studija veliki problem jer studenti često upišu treću godinu novinarstva, a da ne znaju, na primjer, napisati vijest koristeći se principom obrnute piramide. Jednostavno ne možeš biti instruktor vožnje ako nikad nisi sjeo za volan i time smo se vodili. I tako, nekolicina nas upornih se okupila, iznijela ideju svojim profesorima koji su nas podržali jer su, pretpostavljam, vidjeli da imamo volje za radom i da se ne zezamo. Bez podrške profesorice Nikoline Šajn i profesora Igora Kanižaja ne bismo bili ovdje gdje smo sada.

Tko sve sudjeluje u stvaranju sadržaja, uređivanju i ostalim zadacima?

Na prvom broju su radili isključivo studenti i studentice treće godine novinarstva jer nam je rad na novinama bio spojen sa seminarom jednog od kolegija sa smjera. Od drugog broja okrećemo se svim zainteresiranima, neovisno o godini studija ili smjeru. Pisanje i uređivanje tekstova obavljamo sami, dok oko dizajna i lekture imamo pomoć par profesionalaca. Uredništvo sada čine Mateja Šobak, Kristina Balun, Anja Kuga, Maja Jakić i Ivana Živković, dok je Nina Štefek moja zamjenica i zajedno sa mnom balansira između rubrika. Cure su super motivirane i radimo kao tim što mi se jako sviđa.  Naravno, ako negdje zapnemo ili imamo neku dvojbu oko istraživanja i uređivanja tema, za savjet pitamo profesore/mentore koji nam uvijek pomognu. No radimo na tome da što manje tražimo nečiju pomoć. Samostalnost u ovom cijelom projektu jedan je od najvažnijih čimbenika.

Za one koji nisu imali priliku prolistati novine Student, reci nam kakve teme pokrivate i je li ciljna skupina ona studentska ili planirate proširiti publiku?

Specifičnost novina Student je u tome što svaku temu, nevažno o tome je li striktno vezana uz studente i studentski život, provučemo kroz jednu studentski prizmu. To znači da se naši studenti-novinari bave različitom problematikom, ali iz studentske perspektive. Mislim da to svakoj obradi tema daje jedan iskreni, hrabri ton. Hrvatski studenti nemaju tiskani medij koji bi objedinio sve njihove probleme i iskustva te zato smatram da je važno da ostanemo uz njih, to jest da se koncentriramo upravo na tu populaciju.

Gdje se novine distribuiraju i kakav je ritam izlaženja?

Pošto smo sve započeli na Fakultetu političkih znanosti, broj se mogao naći prvo u prostorijama našeg fakulteta. Uskoro ćemo distribuciju proširiti na 33 fakulteta u sklopu Sveučilišta u Zagrebu tako da svi zainteresirani, neovisno o tome na kojem fakultetu studiraju, mogu uzeti svoj besplatni primjerak. Sada nam je cilj proizvesti jedan broj po semestru no moja je velika želja skratiti taj period čekanja i povećati učestalost izlaženja na mjesečno, tjedno – tko zna. No to ovisi o jako puno faktora, od onih financijskih vezanih uz tiskanje, preko prostora za redakciju, do samih ljudi koji su spremni ozbiljno se posvetiti tako nečemu.

Što misliš, u čemu je bio glavni problem nepostojanja tiskanog izdanja studenata FPZG-a?

Rad na prvom broju mi je dokazao da nije toliko problem u fakultetu i njihovoj podršci jer su stali uz nas čim smo pokazali ozbiljnost i želju za radom. Najveći je problem ipak u nedostatku zainteresiranosti studenata i koliko u cijelu tu priču ulaze s nekom strašću, sa srcem. Valjda većina želi proći kroz studij, a da ih nitko ništa ne pita i da ne moraju raditi ništa izvan zadaća koje su im propisane silabusom. Iskreno, takve studente stvarno ne razumijem jer bi kao mladi ljudi, na vrhuncu svojih sposobnosti učenja i djelovanja, trebali imati volje za nečim više, pogotovo u ovoj profesiji u kojoj je konkurencija brutalna i gdje se ističu oni najbolji. Iskreno mi drago da smo mi bili ti koji su pokazali da se ipak može ako se to stvarno hoće.

Novine Student studentska praksa
Studenti-novinari bave se različitom problematikom, ali iz studentske perspektive.
Novine Student studentska praksa
Helena Kuhar, glavna urednica

Već nekoliko godina istraživanja i medijski analitičari naglašavaju da su tiskani mediji na samom izdahu. To nam pokazuje i trend gašenja tiskanih izdanja nekih svjetskih i domaćih tiskovina. Kako to da ste se odlučili za pokretanje tiskanog izdanja, a ne online portala?

Da, po nekim predviđanjima, tiskani mediji u Hrvatskoj će nestati oko 2030. godine. No sada, gdje se trenutno nalazimo, mene gašenje tiskanih medija toliko i ne zabrinjava. Samo trebamo prihvatiti činjenicu postojanja novog, konvergiranog  oblika novinarstva koji spaja sadržaj, tehnologiju i publiku. Flash novinarstvo, proaktivna publika, blogeri opinion makeri – sve su to pokazatelji dinamičnog procesa u kojem se novinarstvo danas nalazi. Uvjerena sam da se kultura, to jest navika čitanja nije promijenila. Samo se promijenio način na koji primamo informacije. Ljudi su i dalje znatiželjni, što znači da je publika i dalje ovdje, što u konačnici puno znači oglašivačima koji su u većini slučajeva presudni za neke medije. U kafićima ćete i dalje vidjeti istrošene primjerke novina koji su tog dana listani uz kavu.  U tramvaju ćete dok čitate svoje novine, ako uspijete naravno, uvijek naći barem jednu osobu koja vam čita preko ramena. Hoću reći, papir je papir i ljudi će ga uvijek tražiti.

Online portal može poslužiti za davanje jednog dijela sadržaja publici. Znate onaj klasičan trik kad scrollate kroz članak i na dnu piše “Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju”. Ne vidim uspjeh u uvođenju premium sadržaja za pretplatnike online izdanja ili u dizanju Murdochovih paywallova, pogotovo u ovo vrijeme kad je informacija dostupnija no ikad. Tradicionalni mediji samo trebaju pronaći način kako zadržati pozornost publike. U idealnim okolnostima to bi trebali postići kvalitetnim sadržajem i interakcijom sa sve angažiranijom publikom. Tome težimo i mi sami.

Kao studentica novinarstva i mlada novinarka kako bi prokomentirala trenutnu medijsku situaciju? Što je po tvom mišljenju najveći problem i nedostatak u hrvatskom novinarstvu, kakvih tema nedostaje i mogu li mladi i ambiciozni to promijeniti na bolje?

Trenutno stanje hrvatskog novinarstva je žalosno i zabrinjavajuće. Od sveopćeg žutila i informacija koje nikome nisu potrebne, preko kršenja ljudskih prava i hrvatskih zakona o medijima, do nereguliranog tržišta i nepostojanja oštrijih sankcija. Imamo HND i Kodeks časti hrvatskih novinara no kad dođete u veću redakciju, zasigurno vas neće pitati o vašim etičkim načelima i uvjerenjima. Na fakultetu nas uče jedno, dok je praksa sasvim drugo. Ono pravo, hardcore novinarstvo u hrvatskoj je na koljenima.  Nedostaju teme koje bi stvarno promijenile nešto, koje bi potaknule neke veće promjene što je, po meni, sama srž novinarstva. Sad, mogu li to mladi i ambiciozni barem malo promijeniti… da ne vjerujem u to, ne bih bila ovdje gdje sam sada.

Koje hrvatske novine (dnevne, tjednike, časopise) bi izdvojila kao kvalitetne i imaš li uzore u novinarstvu?

Možda bi mi bilo lakše reći koje su novine po meni nekvalitetne. Za mene nije kvaliteta ako mi s naslovnice iskaču gole tete i nagradne igre, nije mi kvaliteta ako mi iz sredine ispadaju reklame i kuponi koje kakvih trgovačkih lanaca i mobilnih operatera o kojima se ne smije pisati, nije mi kvaliteta ako pola stranice zauzima slika koja nema veze s tekstom uz naslov od 30-ak riječi. Svi novinari koji rade za ljude – i u konačnici – za istinu, koliko god to utopijski zvučalo, su moji uzori. Zbog takvih bih profesionalaca svaki dan kupila novine na kiosku no nažalost njih je sve manje.

Mogu li se zainteresirani i željni pisanja pridružiti vašem novinarskom timu – na koji način te pod kojim uvjetima?

Naravno da nam se mogu priključiti! Ako nešto cijenimo, onda je to želja za radom. Nemamo eliminacijske razgovore no neke stvari bi ipak trebali znati. Od osnova pisanja vijesti, do načina na koji mediji funkcioniraju. Sve se da naučiti, a volja je najvažnija. Jedini je uvjet da ste student, to je crta koju svi imamo jer mislimo da bitno utječe na način na koji gledamo na teme. Ako želite fotografirati, pisati ili pak pomoći oko distribucije, najbolje bi bilo da nam se obratite na redakcijski mail ili putem Facebooka ili Twittera.

Kakvu budućnost predviđaš (i priželjkuješ) za novine Student?

Svašta ja priželjkujem i često mi to bude problem. No tako sam i na samom početku studija, vjerojatno na drugom predavanju kod profesorice Vilović, zaželjela da FPZG ima svoje novine. I evo nas sad ovdje. Prvo želim da se ova motiviranost održi i da me moje uredništvo nastavi uspješno trpiti jer su mi međuljudski odnosi u redakciji jako bitni. Uz to, želim da i dalje imamo potporu profesora i fakulteta jer u konačnici o njima ovisi većina stvari, misleći prvenstveno na tiskanje. Za kraj, htjela bih da studenti prepoznaju novine Student kao novi medijski proizvod koji će raditi za njih i s njima, kad nitko drugi ne želi ili ih smatra nebitnima. A sve su samo ne nebitni.

Foto: Pixabay