Ministar Zmajlović bacio milijun kuna na web čija je cijena neusporedivo manja

Ministar Zmajlović bacio milijun kuna na web čija je cijena neusporedivo manja

Piše: -
Licence su skupe

Još će puno vremena proći dok ova, kao i sve prošle Vlade, ne uđe u 21. stoljeće, barem što se tiče online poslovanja. Naime, kada je riječ o našim ministarstvima i agencijama, kada se god dotaknu web stranica, one umjesto cijenom prihvatljivih i jednostavnih za korištenje ubrzo postaju skupe, nefunkcionalne i u potpunosti – van svake logike.

Sličnih je problema bilo sa stranicom Gov.hr, koja je dizajnom bila gotovo jednaka kao Gov.uk, osim što je za razliku od britanske, bila djelomično (a neki dijelovi u potpunosti) nefunkcionalna, na što su se žalili mnogi koji su je u prvim danima koristili.

Posljednja u nizu zanimljivih priča o Vladi i onlineu je nova web stranica za ljubitelje prirode Državnog zavoda za zaštitu prirode, izradu kojeg je Ministarstvo zaštite prirode i okoliša platilo čak 914.000 kuna.

Kada se pogleda cijena, čovjek bi pomislio da je ministarstvo Mihaela Zmajlovića naručilo izradu ‘svemirskog broda’. Ali ne – iza cijele priče stoji web stranica ‘Bioportal’ koja se, naravno, ne nalazi na istoimenoj adresi, već u potpunosti zbunjujućoj – www.iszp.hr što je kratica Informacijskog sustava zaštite prirode.

Kako doznaje Slobodna Dalmacija, ministar Zmajlović dva je portala platio skoro milijun kuna, a izrada istih dogovorena je jednim ugovorom s izručiteljem koji je izabran na javnom natječaju.

– Neto cijena ugovora iznosi 914.912 kuna i obuhvaća izradu dva portala. Jedan je javni (Bioportal), a drugi interni/sektorski portal koji, među ostalim, omogućava upravljanje i prostornim podacima, ali je i vrlo važna aplikacija Upisnik zaštićenih područja za koji je nadležno MZOIP – stoji u informaciji koju je Slobodna Dalmacija dobila iz Ministarstva zaštite okoliša.

Radovi su, kažu u Ministarstvu, obuhvaćali pet cjelina, od analize postojećeg informacijskog sustava, preko ugradnje portala koji ima mogućnost pretraživanja i prikazivanja prostornih i neprostornih podataka, do edukacije osoblja koje će održavati portal i ugradnje spomenute aplikacije Upisnika zaštićenih područja.

Što točno stranica ‘Bioportal’ nudi svojim korisnicima?

Budući da nam se cijena ovakvog portala činila previsokom, odlučili smo istražiti što je točno plaćeno čak 914 tisuća kuna. Veoma jednostavnog dizajna, stranica između ostalog služi kao svojevrstan ‘preglednik’ svih “web stranica, aplikativnih rješenja i servisa Informacijskog sustava zaštite prirode“:

  • Web stranica Državnog zavoda za zaštitu prirode
  • CRO Habitats – sustav stanišnih tipova u RH
  • Georef – Aplikacija za georeferenciranje literaturnih nalaza
  • Web stranica Invazivne vrste u Hrvatskoj
  • Web stranica Velike zvijeri u Hrvatskoj
  • Karta staništa RH
  • Ekološka mreža Natura 2000
  • Zaštićena područja RH

Osim toga, tu je i tzv. preglednik, koji, kada kliknete, otvara mapu Republike Hrvatske na kojoj možete pogledati gdje se u zemlji npr. nalaze nacionalni parkovi. I to je to od funkcija. Doslovno kliknete na kućicu ‘Zaštićena područja – nacionalni parkovi’ i sustav vam bojama označi područja nacionalnih parkova. Bez ikakvih dodatnih informacija i funkcionalnosti kakve bi mogle biti korisne turistima koji bi te parkove voljeli posjetiti.

Postavlja se pitanje – za koga je ovaj portal napravljen, ako korisniku ne nudi apsolutno ništa?

Provjerili smo, cijena ovakvog portala inače ne prelazi 15.000 kuna

U razgovoru s nekoliko web dizajnerskih tvrtki saznali smo kako se stranica bazira na inače besplatnim i dobro poznatim rješenjima; Drupalu, Omega frameworku, Google Places API-ju i OpenLayers 3. Na upit koliko se vremenski treba da se ovakav projekt sastavi, rečeno nam je manje od tri tjedna za grupu od svega par ljudi koji imaju iskustva sa spomenutim platformama.

– Portal na prvi pogled ne predstavlja nikakvo dizajnersko čudo te nudi osnovne funkcionalnosti koje su izvedene pomoću tzv. open source, besplatnih rješenja – Drupala i Omega frameworka. Štoviše, brzinskom inspekcijom koda web stranice lako se može vidjeti da se i sama karta (upisnik zaštićenih područja koja ministar spominje u svojoj izjavi) bazira na besplatnom Google Places API-ju u kombinaciji s OpenLayers 3, dakle, opet open source rješenjima koja ne zahtjevaju dodatne licence – stoji u komentaru jednog od kontaktiranih web developera koji je htio ostati anoniman.

Isto tako, druga kontaktirana kompanija zgrozila se nad amaterski napisanim kodom i lošim SEO-om.

„Ne mogu vjerovati da je portal ove cijene toliko loše strukturiran i optimiziran za tražilice. Zbilja se radi o prozirnom bacanju novaca poreznih obveznika u vjetar.”

Dakle, površnom analizom koja iskusnom oku ne može oduzeti više od pet minuta vremena, može se zaključiti da je “kostur” koji pokreće portal razvojni tim koštao točno nula kuna. Jedino što se u ovom projektu moglo naplatiti je domena, hosting i radni sati, čiji zbroj opet ni u kojem svemiru ne bi mogao doseći gotovo milijun kuna. Međutim, ministrova izjava pametno je sastavljena. Izrazi se koriste na vrlo diplomatski način, a zapravo se radi o zgodnom pokušaju dodavanja „vrijednosti“ projektu kako bi laici zbilja povjerovali da se radi o poslu koji toliko vrijedi.

No, iako je ljudima koji nemaju znanja o razvoju web stranica teško objasniti koliko se ovdje radi o preplaćenom projektu, struka to itekako dobro razumije i zgraža se nad učinjenim. Radi li se o pranju novca, namještenom natječaju na kojem je ministar pokupio svoj dio kolača ili nečemu trećem, znaju samo glavni i odgovorni, no nikome nije jasno tko je prilagodbu obične besplatne teme za besplatnu platformu naplatio milijun kuna.

U redu, spominje se izrada nekakvog „sektorskog portala“, analiza postojećeg informacijskog sustava i edukacija osoblja koje će držati portal, no ako se sve zbroji, dolazimo do najviše 20.000 kuna, a ako bi baš išli pretjerivati s cijenama radnih sati i hosting paketima, možemo doći do 75.000 kuna. Zašto mislimo da košta tako „malo“? Zato što su, prema riječima kontaktiranih programera i dizajnera, puno veći i kompleksniji projekti, u usporedbi s ovim, koštali duplo manje – što nas opet dovodi do zaključka da je riječ o preplaćenom projektu za koji je država dala novce, pa makar i iz nekog zajma EU-a, samo što se ovaj put ne radi o Bandićevim WC-ima, nego o Zmajlovićevim portalima.

Na online projekte baca se novac dobiven od zajma Europske unije

Ovaj projekt financiran je iz zajma od 20 milijuna eura koji je Hrvatska podigla kod Svjetske banke u programu pod nazivom ‘Projekt integracije u EU Natura 2000.’. Unutar programa, država se obvezala da će napraviti informacijski sustav zaštite prirode, kao i spomenuti Upisnik zaštićenih područja.

Bez obzira na obavezu, pitamo se koliko će još neopravdanih milijuna kuna biti potrošeno na ovakve ‘projekte’ koji izgledaju kao da su sami sebi svrha i kada će se početi s planiranim i sustavnim ulaganjem u kvalitetne online projekte koji će zbilja služiti interesima ove zemlje i njezinih građana.

NOVOST (04.06.):

Ministar Zmajlović je iznio svoju stranu priče u odgovoru koji prenosimo s tportala.

U njemu iz ministarstva poručuju da su Bioportal pokrenuli zbog drastičnog smanjenja troškova i potpunog otvaranja podataka javnosti.

– Već pri preuzimanju Ministarstva uočeni su iznimno visoki troškovi za licence te je naručen elaborat pri Geodetskom fakultetu u Zagrebu, na temelju kojeg su za 2012. i 2013. troškovi licenca prepolovljeni i tada je donesena odluka o pokretanju projekta Bioportala na slobodnom softveru, kako bi se taj trošak u potpunosti ukinuo – poručili su iz Ministarstva.

Potom nabrajaju da su javno, besplatno i u stvarnom vremenu dostupni dijelovi namijenjeni izrađivačima studija utjecaja na ekološku mrežu, za koje kažu da su važni jer su do sada podatke za studije trebali ‘naručiti’ u DZZP-u, te građanima i znanstvenoj zajednici.

– Ovaj dio, javno dostupan, čini oko pet posto Bioportala, ostatak su podaci iz tzv. PAMS sustava (protected area management software) i desetak baza podataka o vrstama i staništima u Republici Hrvatskoj – naglasili su iz Ministarstva.

I dalje ne shvaćamo zašto je projekt koštao skoro milijun kuna

Na ovom blogu podupiremo sve inicijative koje za cilj imaju smanjenje troškova i racionalno raspolaganje proračunom, ali s obzirom da je ministar izbjegao odgovoriti zašto je ovaj open source projekt koštao skoro milijun kuna, u ovom slučaju ne možemo nažalost govoriti o racionalnom trošenju novca poreznih obveznika.