Krađe intelektualnog vlasništva u online medijima: Kršenje etike i autorskog prava

Krađe intelektualnog vlasništva u online medijima: Kršenje etike i autorskog prava

Piše: -
Krađe intelektualnog vlasništva

U 21. stoljeću intelektualno vlasništvo ugroženo je više nego ikada prije. Rapidni razvoj i utjecaj interneta sa sobom je uz brojne prednosti donio i “poneke” nedostatke, a jedan od njih je i kršenje etike. U današnje vrijeme svatko može pokrenuti svoj blog, pa čak i web portal bez obzira je li usvojio temeljna etička načela. U online novinarstvu to je problem većih proporcija; etika se svakodnevno krši, a istovremeno nitko za to ne odgovara.

Krađa tuđeg sadržaja jedan od najvećih problema

Jedan od gorućih problema je krađa tuđeg sadržaja jer svatko si daje za pravo da prenosi tuđi rad bez navođenja i linkanja izvora informacije. U ovoj velikoj i nepreglednoj internetskoj džungli svi grabe i uzimaju ono što im se učini zgodnim i potrebnim, pritom ne uzimajući u obzir da svaki piksel fotografije ili svaka preuzeta rečenica iz teksta već ima svog vlasnika. U današnje vrijeme novinarstvo je izgubilo svoj pravi smisao jer sve se svodi na utrku: tko će prije prenijeti vijest a pritom se ne poštuju pravila struke već se služi neprijatnim metodama. Novinarstvo je danas biznis – primarna je zarada, a pritom je manje važno kako se do nje dolazi. Novinari su izgubili prave novinarske i istraživačke vrijednosti, a unaprijedili sposobnosti kopiranja i krađe tuđeg sadržaja ispod kojeg ponosno potpisuju svoje ime.

Gotovo nitko se ne pridržava onog što je Dušan Babić sa sarajevskog Media Plan instituta primjetio a tiče se mistificiranja novih medija. On, naime, smatra da je bitna poruka, a ne medij koji je posreduje. Savršeno je jasno kako regulacija generalno zaostaje za tehnologijom, naročito ne drži korak s novim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama. Zaključak je jasan i jednostavan: ono što nije legalno u tiskanim medijima, trebalo  bi se odnositi i na online medije.

Krađe intelektualnog vlasništva – zločin bez kazne

U svakodnevnom životu susrećemo se s osudama za krađu bilo kojeg oblika, no u online svijetu kao da vrijede neka nova pravila, jer ako novinar objavi tuđu vijest, a ne navede izvor, već sebe potpiše kao autora – u tom slučaju uglavnom nitko ne odgovara. Dovoljno je prekopirati jednu rečenicu iz tuđeg teksta da bi taj čin ušao u domenu krađe intelektualnog vlasništva.

Tako se novinarka portala Jutarnji.hr potpisala punim imenom i prezimenom kao autorica vijesti o objavljenoj necenzuriranoj verziji romana Oscara Wildea Slika Doriyana Graya. Međutim, ona nije autorica  spomenutog teksta već je riječ o doslovnom prijevodu vijesti koju je napisala novinarka Alison Flood za britanski Guardian. Na portalu Jutarnji.hr objavljena je skraćena verzija s prijevodima odabranih odlomaka bez spominjanja prave autorice i izvora ove informacije. Takvih je slučajeva mnogo, toliko da ih često ni sami nismo svjesni, no kada krenemo istraživati shvatimo da vrlo često naši primarni izvori informiranja, oni koji bi trebali biti i najrelevantinji, koriste ove sitne trikove koji prerastaju u ozbiljan problem.

Potpisivanje napisa, prevedenih iz stranih glasila bez pozivanja na izvor, kao da su njihovi autorski prilozi, zabranjuje i Kodeks časti hrvatskih novinara. Njegov 13. članak izrijekom navodi: “Plagijat je nespojiv s novinarskim Kodeksom”. Članak 10. glasi: “Novinar poštuje autorstvo drugih novinara i ostalih sudionika u javnom informiranju. U svojim prilozima navodi imena drugih autora čijim se tekstovima koristi”.

Sporazum između EPH i Styrije

Kako bi izbjegli ovakve krađe, u siječnju 2011. EPH i Styria potpisali su sporazum kojim su definirali protokol o prenošenju sadržaja koji se odnosi na sve platforme u njihovom vlasništvu. Kako ne bi došlo do krađe intelektualnog vlasništva, dvije medijske kuće u najavi i unutar prenesenog sadržaja jasno moraju istaknuti izvor. Na početku, unutar ili na kraju tekstualnog sadržaja izdvojit će se link koji vodi na izvor, dok  preneseni sadržaj smije integralno imati najviše 100 riječi. Isključuje se mogućnost “prepričavanja” kako bi se izbjegli nesporazumi proizašli iz dokazivanja slobodne interpretacije. Preneseni sadržaj smije se pojaviti na elektroničkim platformama prenositelja 60 minuta nakon prve objave na izvorniku.

Ovim su činom EPH i Styria dali pozitivan primjer za sve ostale izdavače, no prema mišljenju glavnog urednika Nacionala, Plamenka Cvitića, ovaj čin pokazuje u kakvoj se krizi nalaze mediji jer očito je da nemaju dovoljno novinara koje mogu financirati kako bi pokrivali priče već se moraju okrenuti jeftinijoj varijanti, a to je preuzimanje tuđeg sadržaja. No, bez obzira na ovaj sporazum, Jutarnji.hr i dalje preuzima tuđe sadržaje bez linkanja na izvor. Tako je u ponedjeljak, 18. listopada na naslovnici portala bila objavljena vijest o španjolskom slučaju s krađom i prodajom novorođenčadi. Iako se unutar teksta navodi izvor, ne postoji link koji će čitatelja odvesti na izvorno mjesto, a kao autor se potpisala čitava redakcija portala.

Pusto slovo na papiru

Sva pravila koja uređuju intelektualno vlasništvo kao da su samo još jedno slovo na papiru jer pravih odgovaranja za ovakve radnje kod nas još uvijek – nema. Za online izdanje Nacionala, u travnju 2011. predsjednik Društva za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP) Ivica Grčar, naveo je tek jedan primjer iz prakse. “Tako je svojedobno u časopisu Ministarstva unutarnjih poslova ukraden tekst o detektoru laži iz jedne američke publikacije. Amerikanci su zbog svega pokrenuli postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je nadležan za autorska prava i dobili su spor. Usprkos dokazanoj krađi, sud je tužiteljima odredio naknadu od svega 12 tisuća kuna, što je jasna poruka da treba krasti i dalje”.

DZNAP je osnovan prije četiri godine radi kolektivne zaštite novinarskih autorskih prava. Vrijeme će pokazati hoće li ova inicijativa donijeti pozitivne pomake u online svijetu i općenito medijskom, no sigurno je da napokon treba spriječiti krađe intelektualnog vlasništva u online medijima i drugim oblicima, te ih žestoko kažnjavati. Trenutno se nalazimo u začaranom krugu jer, prije svega, potrebna je veća transparentnost medija kako bi i povjerenje u njih raslo, a transparentnosti nema sve dok mediji krše pravila igre.

Postojeća pravila služe tek kao ukras dok je na novinarima i urednicima da pronađu način na koji će postupiti i odrede žele li trčati isključivo za profitom ili se okrenuti onima zbog kojih primarno i postoje – svojoj publici, a pritom se služiti novinarskim metodama, jer krađa i kopiranje to nisu.

Foto: Pixabay