Kako mi je Facebook zadao glavobolju

Kako mi je Facebook zadao glavobolju

Piše: -
Facebook glavobolja

Zadnjih nekoliko dana poprilično sam se živcirao, a za sve je kriv Mark Zuckerberg i njegov ‘poluproizvod’ imena Facebook. Naime, naizgled bezazlen proces prebacivanja profila u fan Page zadao mi je mnoge glavobolje, a kako biste ih vi izbjegli savjetujem vam da pročitate ovaj članak do kraja.

Cijela muka po Facebooku krenula je prije nekih tjedan dana kada sam u ruke dobio profil jedne političke stranke. Naravno, kako to sa strankama biva, profil je na Facebooku otvoren prije četiri godine, u vrijeme posljednjih lokalnih izbora i od tada ga gotovo nitko nije koristio. Malo je reći da se Facebook od tada nije promijenio; on je gotovo neprepoznatljiv u odnosu na travanj prošle godine. Ipak, najveća promjena unazad četiri godine, a da je vezana uz posao community managera je činjenica da sve tvrtke, organizacije, stranke, sportski klubovi, pa čak i slavne osobe – moraju imati službeni Page ako im on donosi materijalnu ili bilokakvu drugu dobit. Da, to su doslovno pravila Facebooka. Osobni profil je osoban i on prema pravilima najveće društvene mreže na svijetu služi samo za privatne svrhe, dopisivanje i povezivanje s novim ljudima.

U skladu s tim, moj zadatak bio je da profil ove stranke na kojoj se nalazilo oko 1050 prijatelja pretvorim u službeni Page s 1050 fanova, tj. ljudi koji ga lajkaju. Kako bi priču olakšao, Facebook ima vrlo jednostavan ‘Profile to Page Converter’, alat koji cijeli proces odrađuje za par minuta. Barem sam ja tako mislio.

Problem je nastao kada sam koristeći taj alat dobio sljedeću poruku: ‘Please switch to a computer you previously used for browsing Facebook’, a proces prebacivanja profila u stranicu nije završen. Što se dogodilo? Zašto?

Facebook glavobolja

Nakon par minuta guglanja shvatio sam u čemu je problem. Facebook iz sigurnosnih razloga odbija prebaciti profil u Page jer nije uvjeren da sam ja zaista novi admin/vlasnik profila. Jednostavno, netko je prije četiri godine otvorio taj profil, a zatim ga zapustio. Međutim, Facebook je zapamtio da se ta neka osoba ulogiravala na profil i da je njeno računalo zapravo – admin. Čekajte! Četiri godine je mnogo vremena u internetskom poslu. Računala se kvare, kradu i nestaju. Ljudi također. Npr. u ovom mom slučaju prvotni je admin odavno ispao iz priče te ga nisam mogao kontaktirati da odradi cijelu stvar, a zatim mene postavi za novog šefa stranice. Očito je to nešto na što Zuckerberg nije razmišljao. Jer da jest, sigurno bi postojao brži i jednostavniji način rješavanja problema od onog koji sam ja prošao.

Naime, prvo što sam napravio jest da sam probao kontaktirati Help Center, jer to i piše u prozoru koji vam iskoči. Naivno sam iščekivao odgovor Facebooka, a do danas on još uvijek nije stigao na moju e-mail adresu. OK! Idemo dalje. Druga teorija, koju sam saznao uz još malo guglanja je da Facebook sam od sebe ‘shvati’ tko je novi admin, ako se ta osoba dulje vrijeme, a riječ je on nekoliko dana do nekoliko tjedana (prema izvorima koje sam našao) služi tim profilom. Dakle, to je bilo jedino rješenje – moram koristiti profil sa svog računala i Facebook će, nadajmo se, shvatiti da sam ja novi admin.

Prvo što sam učinio – promijenio sam lozinku. Zatim cover fotografiju i profilnu sliku. Zatim sam gore zalijepio nekoliko linkova, polajkao par tuđih stranica i sprijateljio se s barem 20-ak novih ljudi koji su mi poslali zahtjev. Slao sam bezvezne privatne poruke kolegama kojima sam objasnio u čemu je problem, povremeno ih obasipajući starim hitovima Miše Kovača i Maje Blagdan. Jer ništa ne govori ‘ja sam novi admin’ kao Mišina ‘Ako me ostaviš’. Cijela ta litanija trajala je punih tjedan dana; barem sat-dva mog vremena svaki je dan odlazilo na to da NEŠTO radim s tim profilom. Na kraju priče, Facebook je ‘shvatio’ da sam novi admin i dopustio mi prebacivanje na Page.

Cijela ova priča veoma zorno pokazuje dvije stvari:

Zar zaista ne postoji jednostavniji način rješavanja ovog problema od jednotjednog igranja profilom? Npr. da Facebook ima smislenu korisničku podršku koja bi u par minuta i uz predočenje nekoliko skeniranih papira shvatila da sam ja zaista stvarni sadašnji admin. To bi sigurno olakšalo muku koju CM-ovi imaju kada se susretnu s ovim problemom. Jednako tako, i njihovo vrijeme je novac.

Isto tako, javlja se pitanje jesu li sigurnosne postavke malo prestroge u ovom slučaju? Ako imam korisničko ime i lozinku mene nitko (Facebook) nakon četiri godine nekorištenja profila nije upitao jesam li stvarni admin prilikom stavljanja novih objava i mijenjanja cover fotografije. Ja sam s tim profilom mogao raditi što god hoću – blatiti brend, pisati prostote, uznemiravati prijatelje. Prvi put kada je Facebook posumnjao u mene bilo je u onom trenutku kada sam profil pokušao prebaciti u stranicu. I to je ono što me u biti naživciralo.

Nedavno sam od jednog kolege community managera čuo zanimljivu opasku: Facebook je unatoč svemu, ‘najobičniji poluproizvod’. Iako ga koristi više od milijardu ljudi na svijetu, a brojni brendovi pomoću njega ostvaraju milijunske dobitke prodajući stvarne proizvode, svaki put kada se susretnem s ovakvim problemom sjetim se te rečenice. Facebook jednostavno nema dovoljno agilnu i kvalitetnu korisničku podršku – što donekle i razumijem obzirom na veličinu mreže. Ipak, ovakvi problemi često mi govore da ispod površine i onog za što većina korisnika koristi Facebook, postoji cijeli niz bugova i problema koji mene i kolege koštaju dragocjenog vremena i – živaca. A tko nam njih na kraju priče može vratiti?