Jednom davno, u zemlji Internetiji…

Jednom davno, u zemlji Internetiji…

Piše: -
Internetija

Jednom davno, iza sedam mora i sedam gora bijaše jedna ogromna zemlja zvana Internetija. Internetiju činiše brojni maleni i veliki ljudi, dragi i mirni, ali i zli i netolerantni. Svi oni, manje ili više skladno, živješe u tri kraljevstva – Društvenih Mreža, Odnosa s Javnošću i Medija. I svako kraljevstvo imaše svog kralja i svoje podanike, vjerne i marljive radnike. Borbe za tron u svakom od triju kraljevstava bijaše zanimljive, dosta česte i ‘krvave’, ponekad i podmukle. Ali, kraljevstva naučiše živjeti u takvoj zemlji jer bijaše to jedini način koji su njeni plemići željni trona poznavali. Bijahu to dobra vremena za korisnike, stare stanovnike Internetije koji su tu bili od pradavnih vremena koja nisu poznavala zemlju kakva je bila danas. I baš ti korisnici iz svakodnevnih su i čestih borbi na kraju odnosili najviše blaga. Siroti kraljevići dobro su to znali i zbog toga im bi drago. Jer jednom kada borbe u kraljevstvu (samo nakratko) završiše, a oni zasješe za tron, od istih korisnika ubiraše samo najskuplje i najfinije darove, jer korisnicima tada urod i živad bijaše najobilnija. Tu negdje kreće davna priča o veseloj družini InPublicovaca. Priča toliko zamršena, a opet toliko jednostavna da ju ova kraljevstva još nikada nisu doživjela.

Prije točno jednog ljeta, u veseloj taverni zvanoj Tvornica ispod brda Medvednice, okupila se malena, ali zanimljiva družina. Bijaše tu dražesna Maja, koja barataše drevnim moćima medija, novinarstva i društvenih mreža skoro cijeli svoj mladi vijek i bolje od nekih koji se magovima u tom polju prozivaše. Bijaše tu i Nikolina, vatrena i spretna, ona brzo ovladaše drevnim runama novinarstva, društvenih mreža i odnosa s javnošću – njena snaga i britak jezik jednom ju čak proslaviše i izvan granica njihova doma. Starom magu koji vlada na brdu zvanom Epeha to se ne svidješe, ali osim par bezazlenih inkantacija moć mlade Nikoline suzbiti nije mogao. Treća heroina u ovoj družini bijaše i draga Iva, koja davno sklopiše savez s plavim magom od Maksimira koji ju naučiše sve čari društvenih mreža i odnosa s javnošću. Iva je, bolje od ijednog člana malene družine, baratala modernom vještinom fotošopa koje je InPublicovce često izvačila iz nevolja. Tu je bio i Dejan, veseli plemić od Siska koji je podno Medvednice stigao nekoliko ljeta ranije, bježeći od starih bogova zagađenja i truleži. Dejan ovdje stigoše kako bi učio od najboljih magova Novinarstva i Društvenih mreža. Srećom, vrlo brzo Dejan shvatiše da su njegove moći i puni potencijal daleko veći od onih koje mu stari magovi mogu ponuditi pa je nastavio jačati pod okriljem InPublicovaca i zemlje Štirije. Posljednji član družine bio je Davor, za kojeg nadaleko tvrdiše da pričati nikada ne prestaje. On je, baš kao i ostatak ekipe, zavolio stare vještine društvenih mreža, medija i odnosa s javnošću. Znao je da njegova moć dolazi iznutra pa svakodnevno radiše na tome da tu moć pojača. Srećom, pored sebe imao je mladog, ali moćnog maga Bojana koji mu je u svojoj tvrđavi, na rubovima doma podno Medvednice, pokazao kako usmjeriti moć društvenih mreža u borbi za dobro i pravedno. Ova moć bila je ona koja je u Davoru najjače bujala.

Tu kreće njihova priča…

Iako je družina, ako gledamo današnji sveti dan, na okupu bila točno dva ljeta i iako su s njom u mnoge borbe u samim počecima išli i neki drugi vrijedni ratnici i magovi, jedino se ova petorka održala zajedno cijelo vrijeme. I tada, prije točno jedno ljeto, InPublikovci se okupiše u taverni Tvornica i čvrsto odlučiše krenuti u konačnu bitku za Internetiju, kakve god žrtve bile. Iako mladi, ponosno koračaše stazama triju kraljevstva, boreći se s vještim plemićima, starim magovima i njihovim podanicima u sve tri zemlje – Medijima, Društvenim Mrežama i Odnosima s Javnošću. Na tom putu InPublicovci su nedvojbeno sklopili mnoge saveze i prijateljstva, posebno vrijedno ono je sa starim fejsbuk magom Marcelom koji mladom Dejanu i cijeloj družini ponudiše konačište i okrjepu u ukusnoj medovači. Ne treba zaboraviti niti mudrog Nebojšu koji smirenim i rječitim pismima redovito družinu usmjeravaše na pravi put. Na svom putu, InPublicovci surađivaše s brojnim kraljevićima, pa tako i Ilijom i Željkom koji između obilnih gozbi od govedine i janjetine pronađoše vremena svojim podanicima proširiti dobre vijesti koje je družina slala drevnom magijom društvenih mreža. Družina je posebno zahvalna i čarobnici Moreni koja obećaše hodati kraljevstvom Odnosa s Javnošću i širiti pozitivne vijesti o borbenim uspjesima InPublicovaca. Također, još i danas bake unucima prepričavaše priču kada družina na poziv Emira, kraljevića Odnosa s Javnošću iz zemlje dragih ljudi, ćevapa i baklave, stigoše u njegov dvorac kako bi se veselila i naučila magiju kakva se ne može pronaći u njihovu domu podno Medvednice. Emir pokazaše kako je dostojan ovog puta, a družina mu je uz obilne gozbe poželješe pravednu i časnu borbu za vlast u svojoj zemlji.

Na kraju, kakva bi ovo priča bila da u njoj ne postoji barem jedna legenda. Ona kazaše kako mlada heroina Enea iz reda Grizlija družini ponudiše svoje vještine i darove drevnih runa, a družina joj obećaše da će joj se jednog dana vratiti kako bi zajedno pokorili Internetiju.

Družina je danas na pola puta, točno dvije godine od okupljanja. Mnogo pustolovina je iza njih, mnogo časnih borbi i lijepih prijateljstava. Glasnici s terena govore kako su malo posustali, kako nemaju snage i dalje se boriti. Ali, ja znam da to nije istina. Poznavajući družinu znam da je ona jača nego ikada prije. Nekoliko mjeseci koristili su za dogovore i učenje drevnih vještina ove magične zemlje Internetije. Sada kada je učenje iza njih, vraćaju se u borbu s drevnim magovima jači i iskusniji nego ikada prije. Još ako ih posluže topli i čarobni makedonski vjetrovi, InPublicovci bi s njima dobili moćan štit koji bi ih čuvao od problema. A tada?! Tada će mlada družina ujediniti sva tri kraljevstva Internetije i zemljama Medija, Društvenih Mreža i Odnosa s Javnošću napokon će zavladati mir i blagostanje.

Ali to je neka sasvim nova, još neispričana priča…