Hrvatski portal o knjigama – Najbolje knjige nudi inteligentan sadržaj s emocijom

Hrvatski portal o knjigama – Najbolje knjige nudi inteligentan sadržaj s emocijom

Piše: -
Hrvatski portal o knjigama Najbolje knjige

Na 1. travanj 2010. godine, dan kada mnogi zbijaju šale, s radom je krenuo najpotpuniji hrvatski portal o knjigama – Najbolje knjige. Osim što tamo čitatelji mogu saznati informacije o knjigama, novim izdanjima i piscima, portal također povezuje ljubitelje dobrog štiva te im omogućava da aktivno sudjeluju: mogu davati ocjene izdanjima, pisati preporuke i recenzije te međusobno raspravljati o pročitanim knjigama.

Srećom, ovo nije bila šala pa tako Najbolje knjige od prije nekoliko dana broje već treću godinu uspješnog postojanja. Tim povodom donosimo razgovor s pokretačicom portala – Tanjom Tolić koja nam je ispričala kako je nastala ideja o pokretanju portala, u čemu leži ‘tajna’ njegova uspjeha, a tu su i neke preporuke štiva koje valja pročitati.

Prošle su tri godine od pokretanja portala Najbolje knjige. Jesi li zadovoljna njegovim razvojem i smjerom kojim nastavlja dalje?

Kad sam pokretala portal prije tri godine bilo mi je jasno da će prvi i najvažniji korak biti učiniti ga – vidljivim. Prvim ili nezaobilaznim mjestom za ljude koji čitaju. Slično kao i s knjigama: one sigurno žive u glavama svojih autora i nakon što su napisane, ali pravi život im počinje tek kad ih i drugi ljudi počnu čitati. Tek na širokoj bazi čitatelja, odnosno posjetitelja,  mogu se graditi daljnji projekti.

Rekla sam samoj sebi – isprva ćeš morati mnogo davati da bi poslije mogla dobiti, i s vremenom zaraditi. Postavila sam sebi u glavi rok od dvije do pet godina u kojem ću ga graditi i upozorila se da vjerojatno u tom prvom periodu neću mnogo zarađivati. Kriza, plus knjiga kao vrsta ‘robe’ koja nije neophodna za život, usporili su zaradu, pa ona još nije isplatila investiciju, ali je baza čitatelja portala rasla nevjerojatnom brzinom, i još raste, što pokazuje da postoji kontiunirana glad za ovom vrstom sadržaja. S time sam jako, jako zadovoljna i mislim da je to trenutno moj najveći kapital jer ga nema nitko drugi u Hrvatskoj kad su u pitanju knjige.

Intimno, bez razmišljanja o portalu kao biznisu, najdraži su mi trenuci kad mi ljudi kažu: ‘O, to je tvoje? Super je! Stalno visim tamo!’, ili kad kažu da je to nešto sasvim drugačije i novo, da iskače iz prosjeka, ili da na temelju recenzija na portalu čitaju i kupuju knjige, ili da ih je portal povezao sa sjajnim ljudima koje su na njemu upoznali.

Kako je nastala ideja o pokretanju virtualne zajednice za knjigoljupce?

S obzirom da sam po struci novinarka, u jednoj fazi mog novinarskog života, koja mi nije bila osobito stimulativna, razmišljala sam o tome da pokrenem časopis o knjigama, jer jako volim čitati. U tom su se periodu redom u dnevnim novinama gasili prilozi o kulturi, a knjiga kao tema je polako nestajala iz novina. Mnogo toga je u tom periodu nestalo i iz novina i iz novinarstva, nadam se ne i nepovratno. Tako da sam zapravo više sebi tražila posao sa strane koji će mi biti i intelektualno zanimljiv i održati mi strast, nego što sam razmišljala o nekoj zaradi. Znala sam da ljude mogu zaraziti svojom strašću za čitanjem i idejama, to je baš moja ‘stvar’; znala sam da će to prepoznati.

Papir je, međutim, skup, a i nije mi se dalo boriti s distribucijom i monopolom. Tako sam se odlučila za web. Logika mi je bila – ako i ne uspijem, izgubit ću samo ono što sam uložila, neću generirati daljnji gubitak, ali barem ću sebi moći reći da sam pokušala nešto drugačije. Pa ako ne uspije to, uspjet će nešto drugo. U međuvremenu, web u Hrvatskoj je, uz dodatnu pomoć društvenih mreža, eksplodirao; u njemu je sigurno budućnost.

Ne vjerujem da će print nestati, ali mislim da mu budućnost nije u dnevnom novinarstvu, nego u specijaliziranim časopisima koji će targetirati specifične potrebe ljudi, sigurno između ostalih i potrebu za knjigom i čitanjem. Ljudi će kupovati sadržaj u printu ako je kvalitetan i zato što će ga htjeti sačuvati i vraćati mu se, no po brze informacije i brzo dijeljenje sadržaja će isključivo ići na web.

Što sve nudi portal Najbolje knjige i na koje načine povezuje čitatelje?

Na portalu redovito objavljujemo recenzije novih i starih knjigaintervjue s domaćim i stranim piscimaizvještaje s predavanja i promocija knjiga, pratimo trendove u izdavaštvu, pokrivamo publicistička izdanja u smislu tematskih prikaza novih ideja koje kruže svijetom. Na taj sam dio osobito ponosna, jer ljudi ponekad zaborave da knjige nisu tu samo zato da nas zabave, nego i da nam govore kakav je svijet oko nas i kako se mijenja. Ideje su moja velika strast.

Katalog knjiga nastojimo redovito ažurirati kako bi posjetitelji mogli vidjeti što je novoga objavljeno u Hrvatskoj, a paralelno proširujemo katalog i sa starim, prije objavljenim naslovima. Imamo rubriku koja je posvećena piscima i u njoj se nalaze biografije autora. U rubrici Zabave zasad objavljujemo citate iz knjiga, a na forumu posjetitelji mogu komunicirati jedni s drugima ili nama postavljati pitanja. Redovito organiziramo i nagradne igre. Također, posjetitelji mogu ocjenjivati knjige, na temelju čega se formiraju naše top-liste čitanosti, a ako se registriraju, mogu pisati i vlastite recenzije.

Pored toga, otvorili smo portal i mladim, domaćim autorima pa im omogućujemo da objavljuju svoje kratke priče i pjesme, a i jedini u Hrvatskoj kontinurano snimamo book trailere, kratke filmiće kojima je cilj promovirati knjige. Dosad smo ih snimateljica i montažerka Suzana Arslani i ja snimili dvadesetak i super je vidjeti da se naš book trailer vrti u prime time terminu na nekoj od nacionalnih televizija. Sav sadržaj za čitatelje je besplatan, a promocije knjiga naplaćujemo. Prihod zasad nije velik, ali je stabilan, a mislim da izdavačima nudimo kvalitetnu uslugu i veliki doseg do čitatelja, što u ovom trenutku ne može ponuditi nitko drugi.

Rekla bih da je naša posebnost – i ujedno razlog zašto ljudi dolaze na naš portal – to što nudimo inteligentan sadržaj s emocijom. Ne nudimo samo informaciju o knjizi, golu činjenicu da je izišla iz tiska i prepisani kratki sadržaj s poleđine knjige. Mi nudimo cijelu priču oko knjige – i o čemu govori, i kako se to što govori uklapa u naš život ili život općenito, i u kojim ju je okolnostima autor napisao, i što ona znači u kontekstu ovog ili nekog drugog književnog trenutka u kojem je nastala.

Ta ideja – da nastojimo knjigu učiniti osobnom pričom – provlači se kroz sav naš sadržaj i sve usluge koje naplaćujemo. Kad knjigu pretvorite u svoju ili čitateljevu osobnu priču, rađa se emocija, a emocija povezuje ljude. Emocija je ljepilo. Tako knjiga zaživi među ljudima – ne tako da je puknete u virtualni ili stvarni izlog i kažete: ‘Kupite je, baš je dobra’.

Recenzije pišu ‘amateri’, odnosno ljudi koji su ‘samo’ strastveni čitatelji. Zašto si se odlučila na takav način preporuka i kako na to reagiraju posjetitelji portala?

Recenzije pišu amateri, u smislu da nisu profesionalni književni kritičari, ali su zato ‘profesionalni’ čitatelji knjiga. Ne volim ‘salonsku’ književnu kritiku, dosadna mi je. Ne osporavam potrebu da se neko književno djelo kritički vrednuje – jasna mi je i njezina svrha i njezina važnost u kontekstu oblikovanja književne teorije i  definiranja književne povijesti. Mislim da se književne kritike, odnosno recenzije, ne bi trebale pisati suhim jezikom i suhim duhom kad su namijenjene čitateljima, jer se ne pišu za potrebe znanosti, nego za živo ljudsko biće.

Kad čitam recenziju želim znati što je ta knjiga učinila kritičaru – kako se probila do njega, gdje ga je zaškakljala, je li ga na nekoj razini uznemirila, je li u notes zapisao neki citat, je li mu srce potonulo zbog nekog književnog junaka, je li ga možda još danima nosio u mislima ili se svađao s njim u glavi zato što je na 358. stranici počinio tu neoprostivu glupost… Zato sam za recenzente na portalu birala amatere koji su strastveni čitači i koji svoju strast, emocije, inteligenciju i humor znaju pretočiti u riječi.  Ljudi jako vole takve recenzije s dušom – nije mi se jednom dogodilo da kažu kako su posudili ili kupili knjigu zbog recenzije na portalu ili da mi kažu: ‘Čuj, imaš ti još onu knjigu o kojoj si pisala? Sad je moram pročitati!’. Dovoljno je, uostalom, pogledati koliko ih ljudi dijeli preko Facebooka i kakve komentare napišu uz taj share.

Hrvatski portal o knjigama Najbolje knjige
Foto: Najbolje knjige

Istraživanja uglavnom pokazuju nisku kulturu čitanja kod Hrvata. Jedno takvo od prošle godine pokazalo je da tek 40 posto Hrvata starijih od 15 godina pročita jednu knjigu mjesečno, dok primjerice u Njemačkoj to napravi tri četvrtine ljudi. S obzirom na uspjeh Najboljih knjiga i bazu vjernih posjetitelja, kako komentiraš rezultate istraživanja o čitalačkim navikama?

Mislim da istraživanja ne pokazuju da je kultura čitanja u Hrvatskoj niska, naprosto zato što pravo istraživanje o čitanosti knjiga u Hrvatskoj još nije provedeno. Zaista ne želim omalovažiti ničiji trud i nastojanje, tim više što znam koliko su istraživanja skupa i koliko angažmana i znanja zahtijevaju, no to istraživanje nije bilo dobro postavljeno – dobiveni su načelni, grubi podaci o kupovini knjiga, a ne podaci o čitanosti knjiga, a to su dvije sasvim različite stvari. Pored toga, metodologija istraživanja je imala ozbiljnih ‘rupa’, vjerojatno zato što nisu imali novca za kvalitetnije istraživanje.

Zbog toga mogu govoriti samo o dojmovima kad je u pitanju čitanje u Hrvatskoj. S obzirom da je portal u ožujku zabilježio više od 100.000 posjeta (oko 45.600 jedinstvenih posjetitelja), a da naša Facebook stranica ima više od 52.000 fanova – moj je dojam da ljudi čitaju ili da ih barem knjige jako zanimaju. Jer to su stvarni čitatelji, stvarni fanovi – nitko ih nije natjerao da dođu ili ih ‘kupio’ da stisnu lajk.

Pored toga, mislim da bismo trebali redefinirati pojam čitanja. Naime, vrlo često tvrdnja da ljudi malo čitaju knjige zapravo implicira da smo kao društvo slabo obrazovani, nekulturni, nepismeni ili slabo pismeni, da ne stremimo ka proširivanju znanja i samoobrazovanju. To mislim da uopće nije točno, jer se obrazovanje i opismenjavanje čitanjem stječe kroz različite kanale, ne samo čitanjem knjiga, a mislim da su tu novi mediji – web, odnosno internet – preuzeli primat i da to uopće ne mora biti loše. Dobar dio sadržaja na internetu je trenutno možda loš, manjkav, prepisan ili neprovjeren, no s vremenom će se isfiltrirati, postajati sve kvalitetniji, s obzirom da se tradicionalni mediji sele na web, a i ljudi nisu glupi – znaju procijeniti što jest vjerodostojno, a što nije. Dok nije bilo radija i televizije, ljudi su vjerojatno više čitali knjige jer, pored razgovora i novina, nije bilo drugog kanala kroz koji bi doznavali informacije. Pojavom radija i televizije knjiga je sasvim sigurno pala u drugi plan, a sad se isto događa širenjem novih medija. Nismo gluplji, niti manje željni znanja, nego nam se naprosto dogodila nova informacijska revolucija.

Portal je aktivan i na društvenim mrežama, a Facebook fan stranica broji više od 52 000 fanova. Kakva je komunikacija tamo i na što je usmjerena? Koliko je Facebook pomogao u promociji portala i na kojim ga sve online društvenim kanalima promovirate?

Facebook stranicu pokrenula sam istodobno s portalom jer mi je trebao medij za oglašavanje portala i njegovog sadržaja, a Facebook je za to idealan – danas ima mnogo veći doseg od novina i radija, a oglas koji sam tamo plaćala neko vrijeme koštao je neusporedivo manje nego oglas u tradicionalnim medijima i pomogao mi je da stvorim bazu fanova.

Komunikacija na portalu i na Facebooku prilično je različita, zbog načina na koji ljudi konzumiraju sadržaj. Da napravim usporedbu s hranom – na portal dolaze ljudi koji žele uživati u obroku, na Facebook dolaze gladni koji samo žele na brzinu maznuti hamburger, a onda eventualno zalijepiti sliku tog hamburgera ili se na brzinu posvađati oko toga koji je bolji. Zbog toga se sadržaj koji plasiram na portalu i na Facebooku s vremenom odvojio, kao i način komunikacije.

Facebook i dalje koristim da bih oglašavala ponešto zahtjevniji sadržaj na portalu ili plasirala bazičnu informaciju, ali sam i ‘pustila’ fanovima da se međusobno upoznaju, izmjenjuju brze preporuke i komentare o knjigama. On zapravo funkcionira kao neka vrsta foruma. Istodobno, u portal su integrirane različite Facebook opcije, tako da ljudi mogu lajkati, šerati i komentirati sadržaj. Druge društvene mreže ne koristim, najvećim dijelom zato što nemam vremena, a jednim dijelom zato što meni osobno nisu privlačne, primjerice Twitter. Za nekoga tko voli riječi, tamo je aposlutno premalo dopuštenih znakova. ;)

Jesu li Najbolje knjige ‘hrvatski Goodreads’, odnosno imaju li ambiciju postati nešto slično? Kakvi su planovi za budućnost?

Najbolje knjige bi mogle postati hrvatski Goodreads, možda čak i regionalni. Nije mi to bila početna ideja, ali s današnjom bazom posjetitelja i fanova na Facebooku – sigurno! Imam mnogo planova, ali o njima kad ih ostvarim.

Koliko često čitaš i možeš li izdvojiti svoju omiljenu knjigu i zašto je to baš ta?

Čitam stalno, čitam puno, čitam svašta i čitam svugdje. Za mene je čitanje gotovo fizička potreba, poput disanja i takva sam oduvijek bila, otkad znam za sebe. Nemam jednu omiljenu knjigu, ali imam jednu, priličnu visoku i široku policu u stanu na kojoj su moje omiljene knjige i koje rijetko posuđujem, samo onima za koje sam sigurna da će ih vratiti. Za zemlju koja slovi kao nečitateljska, ovdje živi nevjerojatan broj kradljivaca knjiga i čini se da su dobar dio njih moji prijatelji. ;) Na toj su polici: Bulgakov, Tolstoj, Dostojevski, Hamsun, Baricco, Franzen, Marguerite Yourcenar, Salinger, Shakespeare, Ovidije, Calvino i još poneki.

Što bi naši čitatelji svakako trebali pročitati? Preporuči nam neka izdanja!

Izdvojit ću par novijih izdanja, koje sam pročitala u zadnjih godinu, dvije. ‘Sloboda’ Jonathana Franzena me oduševila jer je stvorio lik Patty o kojoj bih mogla pročitati još 500 stranica i ne bi mi bilo dovoljno. Fascinantna je ta vještina – kako je od jedne naporne žene pretvara u osobnost u koju se zaljubljujemo. Ako postoji pisac današnjice čiji su likovi doista stvarni, živi ljudi, onda je to Franzen. Pored toga, on je pisac romana ideje, a to je vrsta knjige koju ja volim – sloboda i nesloboda o kojima on piše nisu samo američke, univerzalne su.

Zaljubila sam se i u SF/horor priču Justina Cronina – ‘Prijelaz’ i drugi dio, ‘Dvanaestoricu’. Šteta što nije zaživio i u nas, ali ja postojano gradim bazu Croninovih fanova u Hrvatskoj, jer moram s nekim razgovarati o tim knjigama. Sviđa mi se način na koji Alice Munro u svojim pričama u jednu rečenicu ili odlomak uspije utrpati cijeli život; u dahu sam pročitala ‘Pijev život’ Yanna Martela i ‘Atlas oblaka’ Davida Mitchella.

Volim mračne, bizarne krimiće i trilere, pa preporuka za Larsa Keplera i Gillian Flynn. David Vann me duboko potresao ‘Legendom o samoubojstvu’, a još više svojom životnom pričom, a ‘Knjiga o ljetu’ Tove Jansson mi je intimno dragulj, jer takve ljude, kakvi su likovi u njezinoj knjizi – topli čudaci, usamljenici i osobenjaci, najviše volim i u stvarnom životu.

Foto: Pixabay