Građansko novinarstvo: Multimedija donosi ujedinjenje čitatelja i novinara

Građansko novinarstvo: Multimedija donosi ujedinjenje čitatelja i novinara

Piše: -
građansko novinarstvo ujedinjenje čitatelja i novinara

Novinarstvo se neprestano bori s povjerenjem svoje publike, a da bi zadržalo (ili vratilo) pozitivnu reputaciju potrebna je prilagodba suvremenim potrebama i zahtjevima medijskih konzumenata. Te promjene nameću se same od sebe jer u ovo multimedijalno doba korisnici su na mnoge načine involvirani u svijet medija svojim komentarima, slanjem fotografija i video isječaka. Više nisu samo pasivni promatrači već imaju priliku biti aktivni kreatori i kritičari. Zašto im onda mediji ne bi svoja vrata još malo odškrinuli i dopustili ulaz u sasvim novu sferu?

Razvoj novinarstva od čitatelja do pisca

Tako se još 1980-ih u Americi pojavilo tzv. građansko novinarstvo kao rezultat krize javnog komuniciranja i nezadovoljstva načinom na koji urednici i novinari propuštaju vijesti. Tada se otvorilo pitanje koje je aktualno već dugi niz godina a odnosi se na ulogu psa čuvara. Tko su zapravo ljudi kojima je dodijeljena ta uloga, kakve informacije propuštaju, na koji način te u čiju korist? Globalna novinarska kriza pokazuje da je u ovoj branši ostalo premalo javnog interesa, a sve više koristi odlazi na adresu političkih  i financijskih moćnika dok povjerenje u medije slabi. Cenzura, autocenzura, senzacionalizam, trivijalizacija i površna obrada važnih tema ovdje su da bi zamaglili pravi problem, a takvo se novinarstvo sve više udaljava od svoje izvorne uloge. Građansko novinarstvo model je koji konzumentima medija dopušta ulazak u inače njima nedostupnu sferu te im omogućava sudjelovanje u kreiranju relevatnijeg sadržaja te oblikovanje kritičke javnosti.

Axel Burns kreator je pojma produsage koji se odnosi na sve češću preobrazbu iz konzumenta u kreatora medijskog sadržaja. Građanski novinari na prvo mjesto stavljaju prosječnog građana i njegove potrebe dok se plaćeni novinari sve više okreću objavama iz agencija i interesima onih koji drže novac i moć u svojim rukama. U klasičnim medijima urednici i vlasnici odlučuju o važnosti i kvaliteti priče. U građanskom novinarstvu naglasak je na korisnicima koji sudjeluju komentarima. Otvorene vijesti primjer su kako internet može biti korišten kao demokratsko sredstvo ili zajednica u kojoj korisnici međusobno dijele i preuzimaju kontrolu nad kreacijama, objavama i korištenjem sadržaja. Pretpostavka je da sposobnosti i vještine onih koji participiraju nisu jednake no svi imaju jednaku mogućnost za sudjelovanje. Kako smatra Burns, cilj građanskog novinarstva je popunjavanje prostora koji su mainstream mediji napustili, a uloga novinara u društvu doživjela je svoju promjenu – od watchdoga do guidedoga.

Ovakvo novinarstvo naišlo je na neke kritike medijskih profesionalaca koji ističu da su nepristranost, objektivnost i točnost važne  karakteristika kvalitetnog novinarstva, a amateri te faktore često zanemaruju. S time se slaže i vjerojatno najveći kritičar weba 2.0 Andreew Keen. On na 200-ak stranica svoje knjige Kult amatera iznosi niz činjenica i pomalo radikalnih stavova o tome kako se suvremena kultura sve više pretvara u amaterizam gdje svatko može kreirati sadržaj bez obzira na svoje obrazovanje i kompetencije.

“Prema slavnom teoremu o beskonačnome majmunu, kada bismo beskonačnom broju majmuna dali da lupkaju po beskonačnom broju pisaćih strojeva, negdje bi neki od tih majmuna na kraju stvorio Shakespeareovu dramu.”

Otvoreno novinarstvo brine o čitateljima

Ovih je dana britanski Guardian objavio nastavak priče o građanskom novinarstvu – tzv. otvoreno novinarstvo kojim je odlučio odškrinuti svoja vrata za javnost. Riječ je o sistemu koji čitateljima daje uvid u priče koje će novinari i urednici obrađivati, ali također ih poziva da svojim komentarima i sugestijama sudjeluju u odabiru tema koje bi voljeli čitati.

Putem rubrike News desk live čitatelji svakodnevno mogu pratiti blog na kojem novinari eksponiraju i objašnjavaju razlog odabira pojedine priče; o čemu će točno izvještavati i zašto, a istovremeno svi zainteresirani slobodni su izreći svoje ideje i prijedloge kako bi konačan proizvod bio što kvalitetniji. Korisnici s novinarima mogu stupiti u kontakt putem Twittera (#opennews). Također, u rubrici You Tell Us čitatelji svakodnevno mogu komentirati i predlagati svoje ideje za teme vijesti.

Ovime je Guardian pokazao da su u žarištu prije svega medijski konzumenti, no udaljili su se nekoliko koraka od građanskog novinarstva. Dok ono putem blogova i raznih internetskih stranica omogućuje svakome da preuzme ulogu novinara, otvoreno novinarstvo zadržava profesionalnu razinu – s jedne strane građani predlažu i iznose svoje želje, a iskusni novinari i urednici pakiraju medijski proizvod pritom pazeći da zadovljava profesionalne standarde. Čini se kao idealan model koji je potencijalno uspješan, no također posjeduje i svoju negativnu stranu. Uvijek postoji mogućnost slabe zainteresiranosti publike, a jedan od lošijih scenarija bio bi ako konkurentski portali počnu iskorištavati ovakav otvoreni model kao inspiraciju za svoje članke. Upravo zbog ovog potonjeg neki će misliti kako je ideja promašena, no ponekad treba i riskirati. Guardianov urednik Dan Roberts upotrijebio je Bismarckovu frazu koja podržava ovaj otvoreni model:

“Mnogi misle da je kreiranje vijesti slično pravljenju kobasica: najbolji dio ostaje sakriven od krajnjeg potrošača. Ali sve je više ljudi koji žele znati odakle dolaze vijesti koje čitaju i kako su napravljene.”

Projekt otvorene online redakcije

No, Guardian nije prvi koji se dosjetio ovakvog modela. Sličnu ideju je 2010. godine predstavio Steffen Konrath. On je na svom blogu Nextlevelofnews.com iznio potencijalno uspješan model o “tekućim vijestima” – liquid newsroom. Projekt je zamišljen kao otvorena online redakcija u kojoj profesionalci za svoje čitatelje okupljaju sve relevantne izvore o pojedinoj temi, slažu najbitnije činjenice, otkrivaju one koje su u nekim tekstovima nespomenute uz postavljanje poveznica na originalne izvore. U moru informacija teško je razabrati izvore na koje treba obratiti pažnju i ozbiljno ih shvatiti. Kako bi korisnicima uštedili vrijeme, stručnjaci će za njih birati ono najvažnije. Zamišljeno je da se informacije prikupljaju s raznih mjesta: od Twitter kanala, blogova, online portala pa sve do novinskih agencija. Slično kao i kod Guardiana, i ovdje korisnici mogu pridonositi svojim komentarima i prijedlozima, a njihov feedback važan je za daljnji razvoj priče – koje aspekte su pojedini autori izostavili, što bi o nekoj temi htjeli saznati i sl. Glavna karakteristika je radikalna otvorenost koja je u sam proces stvaranja platforme u začetku ove ideje uključivala sve zainteresirane putem Twittera. Kako se čini, ova opcija je trenutno ili stalno onemogućena no Steffen i dalje one znatiželjne poziva da mu se jave putem e-maila ili njegovog bloga koji je možda bio inspiracija Guardianu za njihov projekt.

Novi modeli za bolje novinarstvo

Predstavljeni modeli logičan su nastavak puta kojim je krenulo suvremeno novinarstvo. Sveprisutna mogućnost komentiranja i društvene mreže običnom korisniku dodijeljuju novu ulogu – ulogu kritičara za uspostavljanje kvalitetnijeg novinarstva. I dok većina glasila i dalje radije zatvara svoja vrata za prijedloge i smišlja kako naplatiti sadržaj koji je interesantan tek  manjini, primjeri poput Guardiana, koji je prestižna britanska novina, daju tračak nade da novinari još uvijek postoje prvenstveno zbog svoje publike. U našoj zemlji ovakvi modeli još nisu zaživjeli. Iako su kroz godine nicali servisi za građansko novinarstvo, a i neka čitana glasila poput 24sata omogućuju slanje fotografija i videa, nisu zabilježili značajan uspjeh. S obzirom na način financiranja i zarade koja uglavnom dolazi od prodaje oglasa, može se očekivati da se neki (ili mnogi) ipak neće okrenuti ovakvom modelu s obzirom da je on usmjeren prema interesima publike, a ne oglašivača. Ipak, možda bi trebali slijediti primjer Guardiana jer ukoliko se i konzumente uključi u proces smišljanja i kreiranja tema, porast će i povjerenje koje je neophodno za opstanak medija, a urednici i novinari kao glavne karike cijele priče daju potrebnu dozu profesionalizma kako bi ovakva vrsta novinarstva 21. stoljeća bila shvaćena ozbiljnije nego građansko ali i “profesionalno” mainstream novinarstvo.

Foto: Pixabay