Boris Dežulović dobio otkaz zbog kolumne, ali zaradio ‘ovacije’ kolega i čitatelja

Boris Dežulović dobio otkaz zbog kolumne, ali zaradio ‘ovacije’ kolega i čitatelja

Piše: -
Boris Dezulovic dobio otkaz

Posljednjih dana smo mogli čitati o jednom od najtežih udaraca za hrvatsko novinarstvo u povijesti, nešto što do danas nije imalo presedana. Taj udarac nije sama presuda protiv jednog novinara i traženje odštete od njegovog izdavača već prekid honorarne suradnje s tim istim novinarom.

Riječ je o piscu i novinaru Borisu Dežuloviću, kolumnistu Slobodne Dalmacije, nekadašnjem novinaru Globusa i suosnivaču kultnog Feral Tribunea. On je u svom tekstu iz 2012. godine deset osoba iz Građanske inicijative Splita nazvao gnjidama, zbog čega je Slobodna Dalmacija izgubila tužbu na sudu te oštećenim stranama mora isplatiti 150.000 kuna odštete. Tu odluku donio je Županijski sud u Splitu navodeći da je Dežulović svojim tekstom povrijedio čast, ugled i dostojanstvo deset tužitelja, pa tako Slobodna svakome od njih sada treba isplati po 15.000 kuna financijske naknade.

Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji

Presuda o povredi časti donesena je na temelju teksta od 28. svibnja 2012. pod naslovom ‘Za njih bi bilo bolje da Bog ne postoji’ u kojem Dežulović kritizira izjave tužitelja kako je ‘Antonija Bilić neizravna žrtva lanjskog Gay Pridea u Splitu, jer su tisuće policajaca povučene iz potrage za nestalom djevojkom zbog osiguravanja parade na Rivi’.

Na samom početku svog teksta Dežulović navodi: ‘Zaista, kolika točno ljudska gnjida moraš biti, i koliko ti pogani jezik mora biti zao da preko njega prevališ kako je „Antonija Bilić neizravna žrtva lanjskog Gay Pridea u Splitu, jer su tisuće policajaca povučene iz potrage za nestalom djevojkom zbog osiguravanja parade na Rivi“? Koliko ti točno tust i hladan mrak u glavi mora biti, koliko ti čovječjeg u ljušturi gnjide još uopće može ostati da bi nestalu mladu djevojku proglasio žrtvom mirnog prosvjeda za prava jedne manjine?’.

Prema navodima medija, u presudi se navodi da autor članka, pozivajući se na protivljenje tužitelja da se održi gay parada u Splitu, nije provjeravao točnost medijskih navoda o tome što su oni rekli na konferenciji za tisak. Drugim riječima, sud je u presudi napomenuo kako Dežulović nije osobno bio na konferenciji za medije i stoga nije mogao čuti pravi kontekst izjave te stav koji su iznijeli tužitelji. Također se navodi kako Dežulović kreira stavove zasnovane na člancima u medijima te da je u članku iznesen niz teških uvreda upućenih tužiteljima koji imaju pravo iznijeti svoj stav.

Postavlja se pitanje zašto u presudi nije spomenuto jesu li tužitelji demantirali druge medije koji su upravo prenijeli izjavu tužitelja o ‘Antoniji Bilić kao neizravnoj žrtvi Gay Pridea u Splitu’. Demantij ove izjave nije izašao u javnost te očito ona sama predstavlja pravi stav tužitelja. Samim time nanesena je moralna šteta organizatorima Gay Pridea u Splitu te je prije svega rješavanje slučaja Antonije Bilić stavljeno u negativni kontekst, lažno tvrdeći da MUP RH nije odradio svoj posao.

Zanimljivo je kako se sud pozvao na zakonske odredbe o zaštiti ugleda i prava drugih osoba te se u presudi navodi da su i “tužitelji kao građani demokratskog društva izrazili svoj stav, kojeg je moguće prihvatiti ili ne prihvatiti, odnosno iznijeti i protivan stav, ali bez vrijeđanja osobnosti tužitelja, što sporni članak međutim i čini”.

O povredi prava LGTB zajednice te o novinarskoj slobodi nema riječi. Novinar također ima pravo iznijeti stav, a kada je riječ o kolumni, ona se kao novinarski format razlikuje od članka jer po svojoj definiciji iznosi izričito gledište ili mišljenje. Kako nema smisla raspravljati o samoj presudi, a svi ćemo se složiti da je pravda ponekad slijepa, osvrnimo se na novinarsku slobodu i postupak izdavača Slobodne Dalmacije.

Kako je Slobodna Dalmacija reagirala na presudu?

Kako znamo da je medijska sloboda vezana uz moralnu odgovornost koju za svoje djelovanje preuzimaju svi medijski djelatnici, kako novinari tako i urednici te sam izdavač, postavlja se niz pitanja koja su povezana uz prekid suradnje, odnosno prestanak pisanja vrsnog novinara za Slobodnu Dalmaciju.

Nije na odmet napomenuti kako je Boris Dežulović dobitnik jedne od najuglednijih novinarskih nagrada European Press Prize u kategoriji najboljeg komentara. Nagradu je kao novinar EPH-a dobio za tekst ‘Vukovar: spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini’ objavljen u tjedniku Globus 19. studenoga 2013. Istim priznanjem su se u to vrijeme hvalili u EPH-u navodeći kako je Dežulović prvi dobitnik te nagrade iz Hrvatske.

Ako govorimo o odgovornosti svih djelatnika, teško je prozivati sada već bivšeg urednika Slobodne Dalmacije Krunoslava Kljakovića (urednik bio do 2014. godine). Ali, možemo se pitati kakvu odgovornost, osim financijske, snosi EPH kao izdavač Slobodne Dalmacije? Kakva je odgovornost prema vlastitoj publici, najviše čitateljima kolumni Borisa Dežulovića?

Presudom je izdavaču propisana kazna, no je li izdavač svojim činom otkazivanja suradnje zapravo kaznio Dežulovića ili je riječ o nečem sasvim drugom? Naime, da je riječ o šteti koju je on objavljenim tekstom nanio svom poslodavcu, suradnja bi puno ranije bila prekinuta – čim je podnesena tužba, ili možda tekst uopće ne bi bio objavljen.

Puno je toga ostalo visjeti u zraku, ali sigurno je jedno – Dežulović je ovim tekstom uspio pokrenuti javnu raspravu kako o neprimjerenim izjavama naspram jedne manjinske zajednice, tako i o slobodi medija. Samim time stvorena je mogućnost rasprave o razini demokracije u Hrvatskoj. S druge strane, možemo unedogled propitivati zašto je zaista prekinuta suradnja s Dežulovićem. U toj raspravi treba uzeti u obzir kako je riječ o kvalitetnom, nagrađivanom i čitanom novinaru koji se nikada nije libio kritički osvrnuti na bilo koju temu ili ličnost. Zatim treba naglasiti kako je predstečajnom nagodbom iz 2014. godine EPH, u čijem su vlasništvu osim Slobodne Dalmacije i Jutarnji list, Globus te Gloria, preuzeo odvjetnik Marijan Hanžeković, a svi znamo da s novim vlasnikom često dolaze i kadrovske promjene.

Iste je u novinarstvu puno teže opravdati, ali nije teško naći priliku za to. Također, koliko je profesionalno da se dugogodišnjem suradniku i nagrađivanom novinaru, obavijest o prekidu suradnje priopći telefonskim putem? Uzmemo li u obzir i trendove u novinarstvu, postaju li kvalitetni istraživački novinari višak na platnoj listi medija, a umjesto njih dolaze honorarci koji samo preuzimaju informacije i prenose bez ikakvog novinarskog osvrta?

Reakcija HND-a – mlaka!

Iz Hrvatskog novinarskog društva su naveli kako je ‘Otkaz suradnje Borisu Dežuloviću u „Slobodnoj Dalmaciji“ nastavak opasnog trenda nakladničkog odricanja od vlastitih novinara’. Zaključujemo kako ovdje nije riječ samo o odricanju od novinara nego nečem puno gorem. Riječ je sprečavanju novinarske slobode, odricanju od profesionalnog novinarstva, sužavanju medijskog prostora za propitivanje o društveno bitnim temama, a samim time i cenzuri.

Podrška kolegi: Suradnju prekinuli i Pavičić i Tomić

Ne čudi što su nakon Dežulovićevog prestanka pisanja za Slobodnu Dalmaciju, suradnju s istom prekinuli i Jurica Pavičić te Ante Tomić, dok su podršku Dežuloviću dali mnogi novinari, kao i čitatelji.

Uvjereni smo kako će Dežulović i dalje kritički pisati, ali je pitanje koliko će adekvatan medijski prostor biti osiguran u odnosu na dosadašnju kolumnu u Slobodnoj Dalmaciji obzirom da su tamo njegove kolumne bile objavljivane u online i tiskanom izdanju, a često i prenošene u matičnom – Jutarnjem listu. Kako god bilo, Dežulović će se, vjerujemo, skrasiti u nekom drugom mediju, a njegovi fanovi vrlo će brzo na nekom novom mjestu ponovno čitati njegove sjajne, kritičke tekstove.

Foto: slobodnaevropa.org