Internet: džungla u kojoj se nije lako snaći

Piše:  Siniša Malus

Izvor: accordingtomonsanto.wordpress.com

Informirati se na internetu istodobno je i najlakše i najteže. Ako imate vremena i znate što želite, onda je to najbolji način informiranja danas, ako vremena nemate i ne znate gdje trebate ići, patit ćete od viška nepotrebnih i nepreciznih informacija. Internet je, kako mu se obično tepa, najdemokratskiji medij. No, kao i kod političke demokracije, to podrazumijeva vladavinu mediokriteta. S tim da se pojam “mediokriteta” s godinama sasvim srozao pa “mediokriteti” iz 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća izgledaju sasvim poželjno u usporedbi s ovima koje na sceni gledamo danas. Pa i u medijima.

Pet godina već se bavim internetskim medijem aktivno, kao suvlasnik jednog portala koji se zove SEEbiz i koji ima ambiciju informacijama pokrivati cijeli prostor onoga što zovemo “bivša Jugoslavija”. U tom kontekstu, tek nekoliko portala na ovim prostorima pokušava zahvatiti tako ambiciozan dio kolača, većina je svedena na lokalne okvire i niše u kojima pokušava stvoriti ono što obično zovemo “brend”.

Što se tiče sadržaja i stila koji dominira portalima, situacija baš ne stoji dobro. Već površnim svakodnevnim uvidom može se steći jasan dojam kako većina teži nekakvom “nabrijavanju” sasvim običnih i prosječnih informacija. Posebno se to odnosi na informacije iz crne kronike koje su posljednjih mjeseci i godina postale dominantan sadržaj na dobrom dijelu portala koji se žele zvati “općim”. Tu je možda najdalje otišao Jutarnji.hr koji ne propušta baš niti jednu priliku da ne bi u naslovu vijesti terorizirao čitatelje obaveznim uskličnicima i velikim slovima koji bi valjda trebali “podebljati” dojam. Zapravo, normalnog čitatelja to odvraća od čitanja i stvara odbojnost prema tekstu koji ponekad ni izbliza nije toliko “nabrijan” kao naslov. Imamo i neke druge nesuvisle slučajeve, recimo Net.hr koji inzistira na naslovima iz kojih se ne može razaznati baš ništa kršeći tako jedan od osnovnih postulata novinarstva da naslov treba jasno govoriti o čemu se radi u tekstu.

U svakom slučaju, pozitivnih iznimaka ipak ima. Nažalost, to su alternativni i neovisni portali kojima za širi utjecaj nedostaje, naravno – novac. U svemu ostalome, mogu služiti kao primjer ostalima, puno jačima od sebe. U Hrvatskoj su to H-Alter i Lupiga, u BiH tacno.net, u Srbiji E-novine i Pescanik.net. Inzistirati na činjenicama i profesionalizmu danas nije roba koju ćete lako prodati. Upravo suprotno, ovo vrijeme kao vjerojatno nikad prije, srozalo je medije na razinu pukih megafona koji “viču” informacije koje se podudaraju u više od 95% sadržaja. Prilično je teško raditi u okolnostima kada obljetnica rođenja jednog književno-novinarskog barda kakav je bio Veselko Tenžera bude zabilježena samo na SEEbizu ili kad tek nekoliko medija posveti nešto više od puke informacije o smrti Blagoja Adžića, jednog od glavnih pokretača ratova na ovim prostorima.

Za sve ostalo, tu je Facebook. Ukoliko na listi prijatelja imate ponekog medijskog fanatika (u kakve ubrajam i sebe), dovoljno je pratiti njegove postove i bit ćete informirani. Takvih na svojoj listi imam nekolicinu, pa mi, htio to ili ne, informacije jednostavno cure ekranom. Zato Fejs i društvene mreže općenito ostaju prostor najveće medijske demokracije danas.

***

Siniša Malus rođen je 1975. u Zagrebu gdje je diplomirao politologiju na FPZG-u 1998. godine. Kao novinar počeo je raditi na TV Mreži 1996. godine. Nakon toga je bio zaposlen na CCN-u kao urednik vanjske politike i urednik Informativnog programa. Uređivao je prilog Poslovni svijet u Večernjem listu od 2004. do 2005. pa rubriku Financije i burze u Poslovnom dnevniku od 2005. do rujna 2007. U listopadu 2007. pokrenuo je regionalni internetski portal SEEbiz gdje radi i danas.

Leave a Comment