Zašto nasjedamo na Appleov iMarketing?

Izvor: www.peexa.com

Evo jednog pitanja za sve Appleoljupce. Recimo da upravo pregledavate slike na svojem iPhoneu. Ili surfate bespućima interneta na iPadu. Možda čak slušate novi album vašeg omiljenog benda na iPodu. I uživate u tom iskustvu kao i milijuni i milijuni drugih korisnika Appleovih proizvoda. No jeste li se ikada pitali – zašto? Zašto vam je pri kupnji baš Appleov proizvod zapeo za oko? Zašto osjećate da imate najbolju stvar na svijetu koju novac može kupiti? Zato jer ste upravo postali “žrtva” genijalno plasiranog marketinga. Ali toga niste ni svjesni, a niti vas je briga. Jer sa svojim mobitelom, tabletom i mp3 playerom uživate svake sekunde, a to što ima jabuku sa stražnje strane samo pojačava osjećaj da posjedujete nešto posebno. Makar to bio proizvod kao i svaki drugi. To je fenomen zvan Apple.

Sve je počelo 1984. godine…

Iako je tvrtka postojala i prije ’84., prvi tržišni boom odjeknuo je pojavom prvog Maca i to na, sada općepoznato, samo Appleu uobičajen način. Sve je počelo 22. siječnja 1984. godine za vrijeme reklamnog bloka u trećoj četvrtini 18. izdanja Super Bowl-a kada je prikazana jedna od najpoznatijih reklama u povijesti.

Vidljivo je da je Apple svoju dugu tradiciju prikazivanja bez prikazivanja svojih proizvoda ili neke njegove značajke gajio od samih početaka, a to je redovito poticalo znatiželju kod kupaca. Iz te reklamne minute saznali smo da nam računala koja trenutno koristimo ugnjetavaju slobodu te da ukoliko želimo izbjeći Orwellovo proročanstvo ne preostaje ništa drugo nego kupiti Mac. Daleko od toga da je Mac bio poluproizvod: njegovo inovativno grafičko sučelje, upoznavanje korisnika s principom miša, ikona i foldera koje su se iscrtavale na crno-bijelom 9-inčnom zaslonu u svoje je vrijeme izazvalo mini revoluciju i must have za sve techno frikove. Ono što je bitno je način na koji je predstavljen, a to je nepostojanje liste detalja, sposobnosti i funkcija proizvoda koji su zamijenjeni samo logom jabuke, a sve u svrhu da se krajnjem korisniku obrati na patronizirajući način. Naravno, ne toliko očito da to odmah i primjeti, ali ako malo bolje razmislimo, cijela strategija predstavljanja prvog Maca je bila ta da nas se ne opterećuje s tehnikalijama jer to nije ni potrebno, pošto je on najbolje što tržište trenutno nudi, a ukoliko ga kupimo, i sami ćemo se uvjeriti u to.

Početak tržišne dominacije

No prevrtimo vrijeme sve do 2000-ih godina prošlog stoljeća kada je svijetlo dana ugledao prvi iPod i kada je Appleov marketing pustio korijenje i postao vrt u kojem su sve brže i brže prvenstveno zahvaljujući njemu rasle velike zarade. Mac-ovi su kroz prošlost prikazivani kao ljuti rivali PC-a jer ih je Mac OS činio zaokruženim proizvodom i potrošačima se nudio kao dobro osmišljena (i skuplja) alternativa. To se promijenilo najavom iPoda, mp3 playera s kojim su marketinški stručnjaci u Appleu izbrisali konkurenciju – u svojim glavama. iPod je od početka predstavljen kao jedini mp3 player vrijedan naše pažnje na cijelom tržištu. Nisu postojale nikakve usporedbe i nadmetanja s konkurencijom, već se kupce pokušalo uvjeriti da ako žele kupiti mp3 player, jedini izbor im je iPod. Konkuretski proizvođači su naravno htjeli osmisliti bolji proizvod, zatrti Apple i iPod u jednom zamahu i stati na kraj takvoj marketinškoj aroganciji. Ali to nisu mogli napraviti jer je iPod u tom trenutku zbilja bio najkvalitetniji mp3 player na tržištu koji je ljestvicu za sve ostale podigao za nekoliko razina u vrlo kratkom roku. Cijena od 400$ koja je iPod namjerno učinila nedostupnim svima osim visokim i višim srednjim slojevima, potpuno novi dizajn od bilo čega sličnog na tržištu u to vrijeme i kompatibilnost samo s Apple operativnim sustavom također je svim Appleovim proizvodima do današnjeg dana dala jednu zajedničku karakteristiku – ekskluzivnost. Apple je s iPodom riskantno zaigrao na taštinu, ljudsku osobinu koju svi dijelimo u većoj ili manjoj mjeri. Po činjenici da je do kraja prošle godine diljem svijeta prodano 275 milijuna primjeraka, možemo samo potvrditi da se rizik itekako isplatio.

Mobiteli – era prije i poslije iPhonea

Prošlo je pola desetljeća u kojem su svi Apple promatrali kao tvrtku koja proizvodi svoj operacijski sustav, seriju računala i mp3 playera, a konkurencija na ostalim poljima potrošačke elektronike polako je razvijala svoje proizvode i plasirala ih na tržište ne ulažući previše novca u marketing. To je za većinu bilo razdoblje više-manje sigurnih profita i ne pretjerano zahtjevnih potrošača. Dok tvrtka za koju su svi mislili da nema što tražiti na tržištu telekomunikacija nije i tu pustila svoje pipke te svima pomrsila planove.

2007. godine predstavljen je mobitel koji nije bio nešto neviđeno u to vrijeme, ali dok je konkurencija sramežljivo testirala operacijske sustave za svoje mobitele na dodir, iPhone je došao na male ekrane diljem svijeta i u reklami koja je u 20 sekundi pokazala kako se rukuje s njim zahvaljujući intuitivnom i vrlo pojednostavljenom korisničkom sučelju i u tren oka prešao s TV slike u korisničke ruke diljem svijeta. Primjetite da ni u ovoj reklami nema apsolutno nikakvih specifikacija već je predstavljen na način da vam kaže kako se uređaj pali, kako na njemu multimedija izgleda neusporedivo bolje nego igdje drugdje i kako sve to dobivate zapakirano u lijepo dizajnirano kućište. No prava genijalnost se skriva u samom korisničkom sučelju jer što nekome znači skupi gadget kojem ne zna baratati? Apple je mogao kreirati vrlo komplicirano korisničko sučelje koje zahtjeva određeni period uhodavanja, ali se ipak odlučio staviti krajnjeg korisnika u prvi plan i omogućiti svima da nauče koristiti uređaj pet minuta nakon što su ga uzeli u ruke. Upravo u tome leži cijela magija iPhonea oko kojeg danas milijuni bruje, a ostali im se čude – to je uređaj kojeg nemaju svi, a oni koji ga imaju pokazuju ostalima kako se spretno znaju služiti istim. I nigdje se u reklamama korisničko sučelje ne izdvaja i ne baca u prvi plan. To je vrlo lukav način na koji Apple svoje korisnike (onaj dio koji nije toliko tehnološki potkovan) figurativno tapša po glavi i tepa “ma vidiš kako si pametan, sve si sam shvatio”. Za činjenicu koliko je ovaj mobitel uzdrmao cijelo tržište dovoljno je napomenuti kako većina korisnika misli kako je prvi model touchscreen smartphone mobitela bio upravo iPhone.

“Ne možete samo pitati potrošače što žele i onda im to pokušati pružiti. Dok to osmislite i proizvedete, htjet će nešto drugo.” – Steve Jobs, intervju za Inc. magazin 1989. godine

iPad kao vrh marketinškog genija

iPad, kao i iPhone nije bio ništa novo ili revolucionarno, već je kao tablet na pravi način plasiran na tržište. Ideja o prijenosnom tablet računalu kao i njena realizacija postojala je još početko 2000-ih godina s Microsoft tablet PC-om. No sve do iPada, nitko nije pronašao način kako s takvim proizvodom doći do širokih masa. Tablete su dotad pretežito koristili poslovni ljudi i zanesenjaci u tehnologiju, jer kolektivno razmišljanje je propitkivalo postoji li pokraj mobitela i laptopa, uopće svrha za takvom vrstom proizvoda. Nošen na valu uspjeha iPhonea, i uvidjevši da im pristup koji imaju prema potrošačima i u tom trenutku vrlo zavidnoj fanboy bazi polučuje uspjeh za uspjehom, odlučeno je da će se ideja tableta uzeti kao temelj, nanovo izmisliti i još jednom sve promijeniti, naravno, na već nam znan način. U ovom trenutku je postalo očito da, zahvaljujući prethodnim marketinškim uspjesima, Apple može svoju jabuku staviti na bilo koji proizvod, makar on bio i ne toliko funkcionalan kako ljudi očekivaju i svejedno će se prodavati u nezamislivim količinama. Još jednom je izazvano oduševljenje gomile, koja se u iPad kunila da je to baš ono što joj je nedostajalo i kako jedva čeka kakvu im novu revoluciju omiljena kompanija sprema. No je li iPad objektivno prvom pojavom i bio revolucionaran? Mnogi se, poput mene, ne bi složili s tim. To je u najbolju ruku bio prosječan uređaj, no lijepo zapakiran, s fantastičnim sučeljem, s poznatim logom na poleđini i još jednom nošen izvrsnom predstavljačkom strategijom što ga je automatski činilo nadprosječnim u glavama mnogih.

 

Ako ste pomnije čitali tekst do ove točke, vrlo ćete lako primjetiti najveću razliku između ove dvije reklame i shvatiti na što ciljam. Ovo je po meni najbolji primjer kako Appleov marketing funkcionira. Apple se u početku postavio kao najbolji u svojem poslu i kako sam već rekao, ne da je ignorirao konkurenciju – u obraćanju tržištu potpuno ju je izbrisao! iPad nam je predstavljen kao uređaj s kojim je apsolutno sve moguće i čija se primjena može naći u svakoj djelatnosti i svakom trenutku u našem životu dok je sučelje ponovno u potpunosti prilagođeno svima, što nam sama reklama, u kojoj se želi dati do znanja da je osoba koja opušteno i bez problema tipka po iPadu može biti bilo tko od nas. Također, kao i kod iPhonea, kad kupac dođe u trgovinu da ga kupi, neće ostati razočaran, već upravo suprotno, u ruci će držati kvalitetan uređaj, jednako kvalitetan kao i oni ostalih proizvođača, ali se mentalna slika gledanja filmova u jednom, naručivanja večere iz obližnjeg restorana u drugom, i obavljanja neke potpuno desete funkcije u trećem trenutku i to sve bez trunke frustracije više neće moći izbrisati. S druge strane, reklama za Samsungov tablet za prosječnog korisnika i nije tako dojmljiva. Zašto? Zato jer je koncipirana tako da nabraja tehničke karakteristike uređaja, dok osobe u reklami obavljaju svakodnevne zadaće i obveze, a to nije ono što prosječan korisnik želi. On se želi osjećati nadmoćno, pametno i cool i dok mu to i ostali proizvodi nude, on za to ne zna jer mu nisu prezentirani na način da ih želi više od ičega na svijetu.

“Moram vam pokazati još samo jednu stvar…”

Naravno, spomenuti Apple bez ijedne riječi o Steveu Jobsu bio bi neoprostiv grijeh. Čovjek je ustrajnošću i pomnim planiranjem i proučavanjem tržišta od male IT tvrtke stvorio najvrijedniji brand današnjice koji vjerojatno ne bi bio toliko jak da nije imao njega kao centralnu figuru koja je točno znala kako se postaviti prema publici u nekom trenutku. Njegova vizija je bila jasna – biti najbolji i to bez kompromisa što se u krajnjoj liniji i odrazilo na sve Appleove proizvode u kojima se vidi njegova težnja za perfekcionizmom u izradi. A kad kažemo da je bio ključan dio marketinga to je doslovno istina jer ako se samo prisjetimo kako se znao poigravati s novinarima na pressicama ostavljajući najnoviji iPhone ili iPad za kraj koje bi najavio tako da bi krenuo prema izlazu, okrenuo se prema gomili začuđenih i razočaranih ljudi i rekao “Moram vam pokazati još samo jednu stvar!”, možemo zaključiti kako je on, kao i sama tvrtka, bio ekspert u igranju na kartu ljudskih emocija (druge kompanije nemaju tako istaknutu figuru). Na tome mu skidam kapu do poda jer, kao što vidimo u slučaju Samsunga ili bilo koje druge kompanije fokusirane da nagovore korisnika da kupi njihov proizvod, relativno je lako stvoriti kvalitetan proizvod, no stvoriti ogromnu žudnju kupca za istim je potpuno druga priča, priča u kojoj je Apple najbolji. A kako se čini, u dogledno vrijeme se po tom pitanju baš ništa neće promijeniti.

Comments
4 Responses to “Zašto nasjedamo na Appleov iMarketing?”
  1. Luka Savic says:

    samo naprijed :). Imate već jednog redovitog čitatelja :))

  2. Frkd09 says:

    Apple je užas, a Steve Jobs debil :)

Trackbacks
Check out what others are saying...
  1. [...] još od kraja ljeta, tek 14. prosinca, prije točno godinu dana, na InPublicu je osvanuo prvi članak. Napisao ga je Dejan, a bavio se Appleom i činjenicom da, što god mislili o proizvodima, ne [...]



Leave a Comment